Cilj ovog diplomskog rada bio je prikazati kako se postupalo s političkim neistomišljenicima tadašnjeg vladajućeg vodstva. Da bi dobili širu sliku svih događanja koja su prethodili MASPOK-u, odnosno masovnom pokretu kako su ga još nazivali, moramo u obzir uzeti gospodarske uzroke hrvatskog proljeća, sukobe interesa i sučeljavanja oko ekonomskih pitanja, te pokušati objasniti što je hrvatsko vodstvo htjelo postići i za što se borilo. Borilo se da Hrvatsku učini ravnopravnijom u tadašnjoj državi, a ne kako bi ostvarilo Hrvatsku samostalnost. Htjelo se suprotstaviti tadašnjem centralističkom uređenju i zagovaralo je ravnopravnost republika. Kao pokret je nastao u redovima Saveza komunista Hrvatske 1970. i 1971. G. Htjeli su postići reforme gospodarskoga i političkog života u kulturnim institucijama, među intelektualcima, znanstvenicima i studentima. Smatra se da je hrvatsko proljeće trajalo od objave Deklaracije 11.03.1967, do njegova sloma na sjednici Predsjedništva CK SKJ u Karađorđevu, 29. studenoga 1971.g. Glavni predstavnici hrvatskog vodstva su bili Miko Tripalo i Savka Dabčević Kučar, a neke istaknute ličnosti kao što su Ivan Zvonimir Čičak, Vlado Gotovac, Ante Parađik, Ivan Milas, Marko Veselica, Ivan Gabelica, Vlatko Pavletić, Šime Đodan i drugi, u radu su posebno predstavljeni. Postojala su tri centra, jedan je bio u Savezu komunista Hrvatske, drugi u Matici Hrvatskoj, a treći na Zagrebačkom sveučilištu u obliku studentskog pokreta.