Ideja ovog rada je dati kronološki prikaz događaja od početka života do samog kraja Vojne krajine. U prvom redu predstavit ću potrebu austrijskog dvora da stvori najveću kasarnu na svijetu. Graničar je od prvog dana u službi vojske, odan caru i Bečkom dvoru. Paralelno ću promatrati političke i diplomatske procese koji su se odvijali u Europi, a ti su se događaji odražavali i na političko stanje Banske Hrvatske i Vojne krajine u najturbulentnije doba Habsburške monarhije. Vidjet ćemo kako je Vojna krajina od početne obrambene funkcije došla do goleme ratne provincije. Vojna je krajina društveno, gospodarski i vojno-politički jedinstvena jer nigdje drugdje u svijetu ne možemo naći primjere osnivanja vojnog pojasa sa stanovništvom čija je velika većina u vojnoj službi. Stanovništvo služi kao vojna snaga, potlačena i siromašna, a sve se više radi na gušenju hrvatskog duha unutar granica kako bi graničari što manje mislili na svoje želje i potrebe te više radili na idejama i ciljevima najprije austrijske, a onda i mađarske elite. Treba naglasiti da se na krajiškom prostoru pod utjecajem višegodišnjih društvenih i kulturnih procesa razvio poseban krajiški patriotizam koji se tijekom 19. stoljeća stopio sa nacionalnim identitetom.