Sociologija genija jest projekt kojeg je stvorio i tek dijelom započeo razvijati njemački sociolog Norbert Elias (1897. – 1990.). Inspiraciju za naziv ovog, nikad etabliranog i nekonvencionalnog područja sociologije, Elias je dobio kada je radio na sociološkoj analizi života velikog baroknog skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta. Međutim, sociologiju genija bilo bi pogrešno svrstati u područje sociologije kulture ili sociologije umjetnosti. Ovo područje progovara o geniju, individualnom pojedincu koji svojim društvenim radom ili utjecajem doprinosi stvaranju društvenog kapitala u bilo kojem području djelovanja. Genij, kako je shvaćen u ovom radu, jest osoba koja je ostavila permanentan trag u povijesti civilizacije te je kao takav poznat i priznat bez obzira na globalne struje i kretanja. Kako Norbet Elias nije stigao razraditi metode i tehnike istraživanja genija, ovaj rad ima dva cilja: prvo, oživjeti Eliasovu sociologiju genija te ju predstaviti kroz ličnost Vincenta van Gogha i drugo, uhvatiti se u koštac sa izazovima stvaranja tehnika i metoda za znanstveno izučavanje genija. Rad se temelji na proučavanju primarnih i sekundarnih izvora o životu i djelu Vincenta van Gogha te društva u kojem je živio i zajednica u kojima se kretao kako bi se iz društvenih okolnosti moglo zaključiti o elementima njegove genijalnosti. Riječ je o teorijskom pristupu mikrosociološkoj temi, kojim se na fenomenološki način opisuje sama esencija života jedne individue u društvu. Kao tehnika istraživanja sociologije genija, u ovom radu predlaže se korištenje narativne, odnosno biografske analize kojom se dubinski opisuje odnos društva spram genija i reakcije genija na društvo.