Ovaj se diplomski rad bavi Nikolom III Erdődyjem (1670 – 1693) i hrvatskim staleškim svijetom za vrijeme njegova banovanja i banskog namjesništva. Ban i hrvatski staleži djeluju u vremenu specifičnih okolnosti i odnosa u Europi, Monarhiji i Hrvatskoj koje ću iznijeti u radu. Ban Nikola III Erdődy nedovoljno je istražena ličnost u hrvatskoj historiografiji. Pripadnik je jedne od najeminentnijih hrvatskih plemićkih obitelji, no u hrvatskoj historiografiji ne postoji nijedna monografija koja svoj narativ gradi oko ličnosti Nikole III Erdődyja. Njegovo djelovanje od iznimne je važnosti za Hrvatsku zato što on de facto banuje (kao banski namjesnik zadužen za vojne poslove od 1670. i banski namjesnik od 1673.) u Hrvatskoj nakon pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankapana, a od 1680. godine i de iure. Postavlja se pitanje zašto o banu koji je dvadeset i tri godine bio vrlo utjecajna osoba u Hrvatskoj postoji tako malo interpretacija? Hrvatska ga je historiografija 19. stoljeća zaobišla u širokom luku. Razlog tomu može se tražiti u činjenici da je bio najvjerniji bečki suradnik u slamanju pobune Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te da je kao hrvatski ban bio protiv odvajanja Hrvatskog Kraljevstva od Ugarske što bi pretpostavljalo negativan prikaz u očima hrvatske historiografije 19. stoljeća. No, to je samo pretpostavka koju ne mogu potkrijepiti izvorima. Situacija je neznatno bolja u 20. stoljeću gdje ga se tek sporadično spominje u sintezama povijesti Hrvatske i obitelji Erdődy, ali to je sudbina koju dijeli s većinom banova 16., 17. i 18. stoljeća.