Pitanje što je znanje? centralno je epistemološko pitanje. Trodijelna analiza znanja ili, kako se još naziva, tradicionalna analiza znanja pokušaj je odgovora na to pitanje. Ona znanje definira kao opravdano istinito vjerovanje, a mnogi autori smatraju da je takvu definiciju prvi razmatrao Platon u Teetetu. Osim Platona, čini se da je takvu definiciju znanja prihvaćao i Kant. A. J. Ayer i R. M. Chisholm dva su suvremena filozofa koji su također prihvaćali trodijelnu analizu znanja. No, početkom dvadesetog stoljeća A. Meinong i B. Russell iznijeli su protuprimjere trodijelnoj analizi znanja čiji je cilj bio pokazati da subjekt može posjedovati opravdano istinito vjerovanje koje nije znanje. Prvim pravim pokušajem opovrgavanja trodijelne analize znanja smatraju se protuprimjeri Edmunda Gettiera. On je svoje protuprimjere prikazao u članku „Je li opravdano istinito vjerovanje znanje?“ Prema općeprihvaćenom mišljenju njegovi su protuprimjeri opovrgnuli trodijelnu analizu. Cilj ovog rada je opisati trodijelnu analizu znanja i primjere koji je opovrgavaju. U prvom dijelu bit će prikazani osnovni pojmovi koji tvore trodijelnu analizu znanja i različite verzije trodijelne analize znanja. Pojmovi će biti prikazani ukratko, onoliko koliko je nužno za razumijevanje njihovog udjela u definiciji znanja. U drugom dijelu bit će prikazani protuprimjeri trodijelnoj analizi znanja. U trećem dijelu bit će prikazani neki načini obrane trodijelne analize znanja i njihove kritike