Istarski sabor bio je politička institucija zakonodavne vlasti regionalnog karaktera. Kroz njegovo djelovanje evidentne su poteškoće koje su mučile Istru kao jednu od brojnih multinacionalnih pokrajina u Monarhiji, a to se očitovalo kroz brojne sukobe naroda, u istarskom slučaju Hrvata i Slovenaca protiv Talijana. Istra je bila izuzetno etnički heterogena, dom Hrvatima, Slovencima i Talijanima sa svim njihovim posebnostima, idejama i ciljevima. Sabor je bila njihova „bojišnica“ što svjedoče brojni zapisi sjednica sabora koji su smješteni u arhvima. Osim iz arhivskih dokumenata, o političkom životu sabora saznajemo čitajući razne publikacije poput Naše Sloge, L'Osservatorea Triestina, službenog glasila tršćanskog namjesništva te mnogih drugih. O samom radu sabora nema mnogo knjiga i većina informacija može se naći posredno, u knjigama o narodnom preporodu u Istri ili u člancima i knjigama s tematikom 19. stoljeća u Istri. Neke knjige poput Istarskog sabora Nevena Budaka uglavnom daju jako okvirne informacije o saboru ili Prvi istarski sabori (1861.-1877.) akademika Frana Barbalića daju informacije za određeno razdoblje. Ostali povjesničari poput Marina Manina i Nevia Šetića daju dodatnu sliku o povijesti Istre. U ovom radu dati ću pregled rada sabora, ali ću se također osvrnuti na tradiciju održavanja sabora u srednjem vijeku, kratkoj povijesti Istre na političko-administrativnoj karti, izbornim zakonima, političkim institucijama, politčkim strankama i poltičarima te idejama koje su obilježavale dvije suprotstavljene grupacije u saboru. Ova tema važna je za hrvatsku povijest jer možemo vidjeti na koji se način razvijala hrvatska nacionalna svijest u Istri.