Autor Zlatnog magarca, Apulej, i autor Ispovijesti, sveti Augustin, odigrali su jednu od najvažnijih uloga za rimsku književnost iz kasnoantičkog razdoblja Rimskog Carstva. Obojicu povezuju ista mjesta stjecanja naobrazbe i predmeti koje studiraju, iako ne u jednakom vremenskom razdoblju jer je Apulej živio i radio dva stoljeća prije svetog Augustina, točnije u 2. st.n.e. Osim Kartage gdje su studirali i govorništvo kojim se bave, oni su povezani i sličnošću forme i teme o kojoj pišu u svoja dva najvažnija djela, a riječ je o obraćenju. Naime, Apulejev Zlatni magarac donosi priču o Luciju kojeg njegova radoznalost košta pretvorbe u magarca te pomagaračenja i skupog puta prema obraćenju i shvaćanju pravog smisla života. Augustina ta ista radoznalost i nemiran duh uvlače i u druge grijehe zbog kojih ne može pronaći pravi put nego luta na dugom putovanju tjeskobe i beznađa. Taj teški put pun grijeha obojici završava kad iz dubine srca zavape za božanskom pomoći. Augustinu se tada preko Svetog pisma objavi Bog, a Apulejevom liku Luciju se u snu objavi Izida. Oni, shvativši pravu istinu, napuštaju ovozemaljske lažne naslade te se okreću jedinoj pravoj sreći koja se krije u služenju Bogu.