Vrijeme u kojem je izvedena drama General i njegov lakrdijaš bilo je burno vrijeme za Hrvatsku. Studentski prosvjedi po kojima su 70-te godine prošloga stoljeća ostale zapamćene bilo je vrijeme borbe za veću samostalnost, u ljudima se budila nacionalna svijest koja je godinama bila 'uspavana'. U knjizi Hrestomatija novije hrvatske drame piše se o tim promjenama u ponašanju kazališne publike koja je do tada bila pasivna, te se vodilo raĉuna da je ništa ne 'uznemiri'. Prve promjene u ponašanju publike dogodile su se baš na Matkovićevoj predstavi. U nacionalnom zanosu studenti nisu prepoznali glavnu ideju drame, oni su vidjeli samo destrukciju nacionalnog mita i Nikole Šubića Zrinskog kao nacionalnog heroja. Zapravo je glavna ideja bila odmaknuti se od tradicionalnog poimanja nacionalnih mitova. UvoĊenje novog lika, glumca, umjetnika u povijesnu dramu, stavljajući ga u samo središte drame kao protagonista Matković je htio ĉitateljima i gledateljima pružiti nešto drugaĉiji pogled na slavne povijesne dogaĊaje. Nije mu bio cilj isprovocirati publiku, što dokazuju i njegova pisma nakon uhićenja mladića koji su izviždali i prekinuli premijeru. Zanimljivo je što drama nema tipiĉan okvir povijesnih drama, prikazuju se dogaĊaji iz nove perspektive. Studenti nisu bili spremni prihvatiti pretvorbu mitskog nacionalnog junaka Nikole Šubića Zrinskog u obiĉnog ĉovjeka koji se ne izdvaja junaĉkom figurom niti svojim djelima i koji nije glavni protagonist povijesne drame. Matkovićeva drama General i njegov lakrdijaš koju zagrebaĉki studenti nisu najbolje razumjeli postavlja mnoga pitanja o falsificiranom historiografskom diskursu i pokreće mnoge teme o cjelovitoj hrvatskoj književnosti.