Pavao Ritter Vitezović bio je hrvatski povjesničar, knjiŽevnik i leksikograf koji je pisao na hrvatskom i latinskom jeziku. On je predlagao uporabu dijakritičkih znakova u hrvatskom pravopisu i time bio ispred svoga vremena. Prvi je hrvatski autor kojeg povjesničari književnosti nazivaju profesionalnim književnikom i prvi Hrvat čija su se djela iz književnih i političkih razloga čitala i na Istoku i na Zapadu. Nakon osposobljavanja Kraljevske tiskare u Zagrebu za rad, Pavao Ritter Vitezović 1695. godine započinje aktivnu tiskarsku djelatnost. Vitezović objavljuje veći broj svojih djela od kojih je najpoznatije Kronika, aliti szpomen vszega szvieta vikov, pisana na hrvatskom jeziku i tiskana 1696. godine. Djelo je objavljeno uz nadopune 1744. i 1762. godine. Godine 1700. Vitezović je tiskao djelo Croatia rediviva, koju je autor napisao s tendencijom da predstavi hrvatski geostrateški prostor kao ključ za rješavanje južnoslavenskoga pitanja. Knjigu Stematographiae Illyricanae tiskao je također u svojoj tiskari 1701. godine i to je prva takva hrvatska tiskana knjiga. Jedno od značajnijih djela svakako je spjev Odiljenje sigetsko, tiskano u Linzu 1684. godine. Junačka pogibija Nikole Zrinskoga pod Sigetom nadahnula je mnoge prije i poslije Vitezovića, ali njegovo djelo jedinstveno je po tome što je nastalo kao reakcija na pogubljenje Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankaopana u Bečkom Novom Mjestu godine 1671. Pavao Ritter Vitezović važna je figura hrvatske nacionalne povijesti zbog toga što je bio svjestan važnosti nacionalnog i nadnacionalnoga konteksta pa su njegove ideje postale osnovica kasnije hrvatske nacionalne ideologije.