Abstract | Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti odnos između helikopter roditeljstva i psihološke dobrobiti, samoučinkovitosti, zadovoljstva životom i anksioznosti. Sudionici su 252 osobe mlade odrasle dobi, u dobi od 18 do 25 godina. U svrhu prikupljanja podataka korišteno je nekoliko skala: Skala helikopter roditeljstva, Skala psihološke dobrobiti, Skala opće samoefikasnosti, Skala zadovoljstva životom, Upitnik za generalizirani anksiozni poremećaj sa sedam stavaka, te su prikupljeni i sociodemografski podaci o spolu, dobi, broju braće/sestara i redoslijedu rođenja, mjestu stanovanja (naglasak na stanovanju u roditeljskom domu ili ne), bračnom statusu/statusu veze, sadašnjem radnom te obrazovnom statusu. Podaci su prikupljeni on-line metodom. Korelacijskom analizom utvrđene su statistički značajne, no niske povezanosti između helikopter roditeljstva i psihološke dobrobiti, samoučinkovitosti, zadovoljstva životom i anksioznosti, na način da je viša razina helikopter roditeljstva povezana s nižom razinom psihološke dobrobiti, samoučinkovitosti i zadovoljstva životom, te višom razinom anksioznosti. Dodatno je, t-testom, utvrđeno kako su mladi odrasli, koji su svoje roditelje procijenili helikopter roditeljima, ostvarili i niže rezultate na psihološkoj dobrobiti, samoučinkovitosti i zadovoljstvu životom, a više na anksioznosti, za razliku od mladih odraslih koji svoje roditelje nisu procijenili helikopter roditeljima. Kako bi se utvrdilo postoji li statistički značajna razlika u razini helikopter roditeljstva između jedinaca i osoba koje imaju jednog ili više braće i sestara, proveden je t-test kojim razlika nije potvrđena. Nadalje, uzevši u obzir samo sudionike koji nisu jedinci, ANOVA-om je utvrđeno kako ne postoji stastistički značajna razlika između prvorođene, srednje i najmlađe djece u procijenjenoj razini helikopter roditeljstva. Provedene su multiple hijerarhijske regresijske analize kojima se pokazalo kako je helikopter roditeljstvo u prvom koraku značajan prediktor psihološke dobrobiti, samoučinkovitosti, zadovoljstva životom i anksioznosti kao kriterija, no u drugom koraku, kada se dodaju ostali prediktori, ta se značajnost gubi, osim u slučaju anksioznosti kao kriterija. |
Abstract (english) | The aim of this research was to test the relationship between helicopter parenting and psychological well-being, self-efficacy, life satisfaction, and anxiety. Participants are 252 young adults, between the ages of 18 and 25. Several scales were used to collect data: Helicopter Parenting Scale, Psychological Well-Being Scale, General Self-efficacy Scale, Life Satisfaction Scale, A seven-item General Anxiety Disorder Questionnaire and sociodemographic data on gender, age, number of siblings and birth order, place of residence (emphasis on parental or non-residential residence), marital/relationship status, current work and educational status. The data were collected online. Correlation analysis established statistical significant, but very low relationship between helicopter parenting and psychological well-being, self-efficacy, life satisfaction, and anxiety, in such way that increasing helicopter parenting means lowering psychological well-being, self-efficacy and life satisfaction, but increasing anxiety. In addition, a t-test analysis established that young adults who evaluated their parents as helicopter parents scored lower on psychological wellbeing, self-efficacy, and life satisfaction, and more on anxiety, unlike young adults who did not evaluate their parents as helicopter parents. In order to determine that there was a statistically significant difference in the level of helicopter parenting between participants that are an only child and ones who have siblings, a t-test was demonstrated to show that there was no statistical significance of the difference between the two samples. Furthermore, considering only participants who have siblings, the ANOVA established that there was no statistically significant difference between firstborn, middle and youngest children in the estimated helicopter parenting level. Multiple hierarchical regression analysis were performed to show that the helicopter parenting in the first step is an significant predictor of psychological well-being, self-efficacy, life satisfaction and anxiety as a criterion, but in the second step, when other predictors are added, it loses its significance, except in the case of anxiety as a criterion. |