Nasilje se u crtanim filmovima pojavljuje u velikim količinama. Precizne definicije nasilja u medijima, pa tako i u crtanim filmovima, nema. Nasilje bi se moglo definirati kao bilo kakav oblik ponašanja koji negativno utječe na drugu osobu, bilo kroz psihički, fizički ili verbalni oblik. Prema nekim istraživanjima crtani filmovi sadrže više nasilnih scena od igranih filmova. Razlika je u načinu njihova prikazivanja. Nasilje u igranim filmovima prikazuje se na realan i brutalan način, nema skrivanja detalja, dok se nasilje u crtanim filmovima prikazuje na drukčiji način. Nasilne scene nisu prikazane na realističan i detaljan način nego kroz humor i zabavu. Navedeni humor smanjuje razinu ozbiljnosti sadržaja te stvara opušteniju atmosferu u nasilnim scenama. Djeca su kao primarna publika crtanih filmova najviše izložena takvom sadržaju. Ne reagiraju sva djeca isto na nasilne sadržaje, njihove se kognitivne funkcije s godinama razvijaju. U današnje vrijeme djeca od najranije dobi znaju koristiti nove tehnologije i internet te imaju mogućnost pristupa različitim sadržajima. Roditelji, skrbnici i učitelji bi trebali obrazovati djecu o tome koji su sadržaji njima namijenjeni, a koji ne. Kroz priču o crtanim filmovima i zajedničko gledanje s djecom, roditelji bi mogli shvatiti na koji način njihova djeca percipiraju viđeni sadržaj, te im pokušati objasniti da nije sve što vide u crtanim filmovima pozitivno ponašanje. Djeca bi kroz razgovor o crtanim filmovima mogla naučiti nešto o tome kako se ponašati. Djeca oponašaju pojedina ponašanja iz crtanih filmova, ali u manjoj količini ona loša. Crtani filmovi na djecu najviše utječu na verbalnoj razini. Djeca izraze iz crtanih filmova koriste kroz igru, isto kao i naučene oblike ponašanja. Njima to služi kao oblik zabave, iako mogu nekoga nesvjesno povrijediti.