Ovaj završni rad teorijski proučava nasilje unutar monoteističkih religija sa sociološkog gledišta. Cilj rada je objasniti da vjerski fundamentalizam i nasilje nisu praksa samo kod muslimana, nego i kod Židova i kršćana. Prvi dio rada govori o osnovnim pojmovima sociologije religije bitnim za proučavanje odnosa nasilja i religije u društvu – nasilje, moć, religija, fundamentalizam. Dan je pregled monoteističkih religija i njihov odnos prema nasilju i zločinu. Drugi dio rada govori o nasilju u kršćanstvu. Raspravlja se o križarskim ratovima, inkviziciji i lovu na vještice, o protestantskom vjerskom fundamentalizmu posebno u Sjedinjenim Američkim državama. Na kraju su navedeni suvremeni problemi Katoličke crkve. Treći dio rada govori o nasilju u islamu. Raspravlja se o pitanju nemogućnosti odvojena muslimanske vjere od politike i svjetovnosti. Upravo zbog toga nastaju fundamentalistički, teroristički i džihadistički pokreti kao što su salafizam, vehabizam, al-Qaeda ili Islamska država Iraka i Levanta. U zadnjem dijelu rada govori se o nasilju u judaizmu. Nasilje je najbolje objašnjeno na primjeru fundamentalne i radikalne skupine haredi Židova, posebno njihovom stavu prema svim nežidovima. Također se raspravlja i o problemu cionizma te se objašnjava okrutnost cionističkog pokreta. Naveden je problem s Palestinom. Na kraju se može zaključiti da se ne smije zanemariti jačina nasilja i fundamentalizma u kršćanstvu i judaizmu, tj. govoriti o nasilju samo unutar islama.