K Požeški zborni kaptol ili Capitulum ecclesie beati Petri de Posega postupno se formirao krajem 12. i početkom 13. stoljeća. Njegov osnivač bila je Pečuška biskupija koja ga osniva kao zborni kaptol pod čijom je upravnom jurisdikcijom. Prvi spomen Požeškog kaptola nalazi se upravo u ispravi Pečuškog stolnog kaptola iz 1217. gdje se kao svjedok povodom prodaje predija Basal spominje i požeški prepošt Tiburcije. Prvu, pak, ispravu Požeški kaptol izdaje 1221. u kojoj svjedoči kako je župan Miha kupio neke zemlje. Ta isprava utoliko je važna zato što ne dokazuje samo da je u prvoj polovici 13. stoljeća ovdje postojao Kaptol, nego da je on već od tada djelovao kao vjerodostojno mjesto. Požeški kaptol nudio je 14 kanonikata od čega četiri dostojanstvenička mjesta (prepošt, lektor, kantor i kustos) i deset mjesta za jednostavne kanonike i pomoćno svećenstvo (sublektor, sukantor i zvonar). Mjesto u Kaptolu srednjovjekovnim kanonicima bilo je primamljivo budući da je nudio uživanje crkvene prebende. Stoga kandidati traže ugledne patrone preko kojih će lakše doći do ispražnjenog mjesta u Kaptolu i pripisane mu prebende. Kao najpoželjnije patrone, požeški kanonici biraju članove ugarsko-hrvatskog kraljevskog dvora, pečuškog biskupa ili samog papu. Kanonici Požeškog kaptola obavljali su različite duhovne i svjetovne služe od liturgijskih i pastoralnih djelatnosti do upravno-pravnih poslova. Uslijed reformi koje provode Anžuvinci tijekom 12. i 13. stoljeća, kojima nastoje centralizirati i birokratizirati Kraljevstvo, događa se i razvoj Kaptola u službi vjerodostojnog mjesta potaknut, dakle, po uzoru na državu. Država i Kaptol postali su međusobno ovisni jedni o drugima čime on kao vjerodostojno mjesto biva uklopljen u pravne strukture Kraljevstva.