Ovim radom kritički se propituje uloga ženskih likova u vremenu hrvatske crkvene, srednjovjekovne i renesansne književnosti. Stoga, kao cilj ovoga rada postavlja se istraživanje tipičnih obrazaca ženskih likova, njihova osobnost, narav i uloga. Istraživanjem radova autora Valnee Delbianco iz 2006. godine, Biblijske žene u hrvatskoj književnosti srednjega vijeka i renesanse, Drage Šimundže iz 1999. godine, Gospa u hrvatskoj književnosti, Dunje Fališevac iz 2010. godine, Sveta Katarina – prva učena žena u hrvatskoj književnoj kulturi tumači se prvo poglavlje ovoga rada, a tiče se Gospina lika, Blažene Djevice Marije kao pomoćnice, zaštitnice, majke, kraljice i patnice prikazane u mirakulima, glagoljaškim rukopisima i ostalim proznim tekstovima i pjesničkim baštinama. Nakon razmatranja od crkvene srednjovjekovne književnosti i liturgijskih tekstova dolazimo do svjetovnih ženskih likova – grešnih žena utjelovljenih u Mariji Magdaleni i djevojci bez očiju, do svetica poput Katarine – zaručnice i službenice Kristove, nositeljice mudrosti, poznavateljice retoričkih umijeća, obrazovanja i učenosti o kojoj su pisali autori Eduard Hercigonja, Vatroslav Jagić i Josip Hamm. Osim svetica i grešnica, u razdoblju srednjega vijeka obrađuje se i tip žena – mučenica među kojima se izdvaja robinja, zaštitnica seljaka, sv. Margarita plemenita roda koja odbacuje ovozemaljske vrijednosti i odbija svako pokoravanje progoniteljima kršćana.