Tema ovoga diplomskog rada je djelovanje protonotara Jurja Plemića u hrvatskoj staleškoj politici, kako je osobno kao i kroz svoju kraljevinsku funkciju utjecao na formiranje politike hrvatskoga plemstva od 1690. do 1713. godine, te na koji je način niže plemstvo, predvođeno spomenutim protonotarom činilo vladajuću strukturu Hrvatskoga Kraljevstva toga razdoblja. Niže i srednje plemstvo, koje se počelo uzdizati sredinom 17. stoljeća, te je činilo birokratski aparat obavljajući ključne kraljevinske službe, predstavljalo je političku „konkurenciju“ starom zemljoposjedničkom plemstvu. Upravo su pripadnici tog plemstva, iz kojeg je dolazio i Juraj Plemić, bili nositelji političkog života Kraljevine. Funkcije koje su obavljali isključivo pripadnici nižega plemstva bile su podbanska, podžupanska, protonotarska i blagajnička, a ovaj rad će pokazati da velikaši poput bana, zagrebačkoga biskupa ili drugih pripadnika utjecajnih obitelji, nisu mogli kontrolirati politički život Kraljevine bez suradnje s njenim institucijama koje je obavljalo niže plemstvo. Neki su hrvatski velikaši, poput bana i zagrebačkoga biskupa, iskoristili taj „politički kapital“ nižeg plemstva te ga u skladu s interesima habsburške dinastije „preusmjerili“ prema Bečkom dvoru, dok su se drugi, ostavši „uskraćena“ političkog utjecaja na donošenje kraljevinskih odluka „podvrgnuli“ savezništvu s ugarskim velikašima. Stoga, niže je plemstvo, sa svojim glavnim i najutjecajnijim predstavnikom protonotarom Jurjem Plemićem, odigralo ključnu ulogu u raspletu političkih zbivanja koji su se odvijali na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće unutar Hrvatskog Kraljevstva, a indirektno i u široj ugarskoj zajednici.