Konflikt radne i obiteljske uloge konstrukt je koji predstavlja usklađenost čovjekovog poslovnog i obiteljskog života te kao takav ima značaj za pojedinca i organizaciju. Povezanost konflikta radne i obiteljske uloge s različitim negativnim ishodima prisutna je na organizacijskoj i osobnoj razini. Identifikacijom rizičnih čimbenika koji dovode do konflikta radne i obiteljske uloge istraživači i zaposlenici u ljudskim resursima mogli bi učinkovitije kreirati intervencije s ciljem prevencije konflikta radne i obiteljske uloge, a time i posljedično spriječiti potencijalne negativne organizacijske i osobne ishode. Cilj ovog rada bio je objasniti dvije dimenzije konflikta radne i obiteljske uloge (konflikt rad-obitelj i konflikt obitelj-rad) temeljem izgaranja na poslu, doživljenog zlostavljanja na radnom mjestu i agresivnosti. U regresijski model dodane su varijable spola i dobi kako bi se kontroliralo njihovo djelovanje. U istraživanju je ispunjavanjem online upitnika sudjelovalo 213 sudionika, a upitnik je osim demografskih pitanja sadržavao sljedeće instrumente Skala konflikta radne i obiteljske uloge (Netemeyer, Boles i McMurrian, 1996); Oldenburški upitnik izgaranja (Demerouti i Bakker, 2008); Upitnik negativnih ponašanja (NAQ-R, Einarsen i sur., 2009); Buss-Perry upitnik agresivnosti (Buss i Perry, 1992). Temeljem demografskih varijabli (spola i dobi), izgaranja na poslu, doživljenog zlostavljanja na radnom mjestu i agresivnosti objašnjeno je 38,4% varijance konflikta rad-obitelj, pri čemu su se kao statistički značajni prediktori pokazali izgaranje na poslu (β=0,442) i zlostavljanje na radnom mjestu (β=0,240). Istim prediktorskim varijablama objašnjeno je 17,2% varijance konflikta obitelj-rad, a kao statistički značajni prediktori istaknuli su se spol (β=-0,281; muškarci pokazali veći stupanj konflikta obitelj-rad) i dob (β=0,203).