| Abstract | Prostor sjeverne Hercegovine pod kojim se smatra općinsko područje Prozora, Jablanice i
Konjica u razdoblju Domovinskog rata u BiH predstavljao je područje na kojemu su tijekom1993.
i početkom 1994. vođeni teški ratnisukobi između hrvatske i muslimanske strane. Tisukobi svoje
uvodne predispozicije razvili su još tijekom 1992. u razdoblju kada je opći naglasak
međunacionalnih odnosa na navedenom području bio usmjeren na pružanje otpora djelovanju JNA
i srpskog stanovništva u BiH. Različita stajališta, nesporazumi te nemogućnost postizanja
dogovora o zajedničkoj obrani spram Vojske Republike Srpske (dalje: VRS) dovela je u listopadu
1992. do prvog otvorenog sukoba između Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) i muslimanske
Armije Republike Bosne i Hercegovine (dalje: Armije BiH) u Prozoru. U tom je sukobu HVO
naposljetku vojno porazio te potisnuo Armiju BiH s područja grada Prozora. Takav slijed događaja
imao je s druge strane relativno negativnog utjecaja na postojeće hrvatsko - muslimanske odnose
u susjednim općinama Jablanice i Konjica. Na području tih nacionalno heterogenih općina, kao i
u Prozoru, egzistirali su slični međunacionalni problemi i odnosi između Armije BiH i HVO-a koji
su bili uzrokovani različitim političkim stajalištima hrvatskog i muslimanskog rukovodstva na
razini BiH. Unatoč takvim problemima, na području tih dviju općina tijekom 1992. nije došlo do
otvorenog sukoba poput onog u Prozoru.
Višemjesečni pregovori lokalnih hrvatskih i muslimanskih predstavnika oko smanjivanja
napetosti do kojih je došlo potkraj 1992. i u prvim mjesecima 1993. na kraju nisu bili prihvaćeni
od muslimanske strane. Nedugo nakon, od muslimanskog političkog rukovodstva inicirane,
nelegalne smjene vlastitih lokalnih političkih struktura u Konjicu i Jablanici, u prvoj polovici
travnja 1993. muslimanska strana je planski napala HVO i hrvatsko stanovništvo u Konjicu i
Jablanici. Na taj način pokrenut je slijed teških otvorenih sukoba između Armije BiH iHVO-a koji
su potrajali do kraja 1993. godine. Napadi Armije BiH na postrojbe HVO-a bili su praćeni većim
stradanjima i masovnim progonima te zatvaranjima hrvatskog stanovništva. U svakoj od triju
predmetnih općina muslimanska strana je do kraja 1993. putem organiziranih vojnih operacija
Armije BiH i MUP-a BiH počinila masovne ratne zločine nad civilima i vojnicima HVO-a.
Odgovor HVO-a na navedene napade sveo se na poduzimanje manjih ili većih protunapada u cilju
zaustavljanja daljnjih napredovanja Armije BiH. Shodno tome, nakon višemjesečnih uglavnom
obrambenih aktivnosti, u zadnjim mjesecima 1993. i početkom 1994. HVO je s područja
općinskog područja Prozora proveo dvije relativno neuspješne napadne operacije s ciljem
deblokade vlastitih snaga na području središnje Bosne. Tom prilikom zabilježeni pomaci nisu bili
usporedivi s vojnim uspjesima Armije BiH na području Jablanice i Konjice koja je taj prostor
gotovo u potpunosti stavila pod svoj nadzor. |
| Abstract (english) | The area of northern Herzegovina, which is considered as the municipal area of Prozor,
Jablanica, and Konjic during the Homeland War in Bosnia and Herzegovina, was an area where
severe war conflicts were fought between the Croat and Muslim sides. These conflicts developed
their introductory predisposition back in 1992, at a time when the general emphasis of interethnic
relations in the area was focused on resisting the actions of the Yugoslav People Army (YPA) and
domicile Serb forces from Bosnia and Herzegovina. Different views, misunderstandings, and the
impossibility of reaching of local political agreement and fulfilling the previously assumed joint
defense obligations towardsthe Serbian side, led in October 1992 to the first open conflict between
members of local Croatian and Muslim military organizations of the Croatian Defense Council
(HVO) and the Army of Republic Bosna and Herzegovina (ABiH) in Prozor. The conflict in
question, in which the local Croatian side in Prozor managed to push the Muslima ABiH out of
the town of Prozor by military means, had an impact on the existing Croat-Muslim relations in the
neighboring municipalities of Jablanica and Konjic. In the area of these ethnically heterogeneous
municipalities, as in Prozor, existed similar inter-ethnic problems and relations between the ABiH
and the HVO, which were caused by different political stands in the matter of the regulation of
part of the area under Croat and Muslim control. Despite such problems, in the area of those two
municipalities during 1992 it never came to the open conflict, such as the one in Prozor.
Months of negotiations between local Croat and Muslim representatives to lower the
tensions that occurred in late 1992 and in the first months of 1993 at the end were not accepted by
the Muslim side. Shortly after, Muslim political leadership initiated the illegal political dismissal
of their own political structures in Konjic and Jablanica, in the first half of April 1993 Muslim side
planned and launched an open attack on the Croatian population in Konjic and Jablanica. In this
way, started a series of severe open conflicts between the ABiH and the HVO, which lasted until
the end of 1993. Attacks by ABiH on the HVO units were accompanied by major casualties, as
well as mass persecution and imprisonment of the Croat population. By the end of 1993, the
Muslim side had committed mass crimes against civilians and HVO soldiers in each of the three
municipalities through organized military operations led by the ABiH and the Ministry of the
Interior BiH (MUP) units who were also mostly Muslim units. The HVO response to these attacks
was reduced to undertaking minor or major counterattacks in order to stop further advance of the
SUMMARY
ABiH. Accordingly, after several months of mostly defensive activities, in the last months of 1993
and early 1994, the HVO conducted two relatively unsuccessful offensive operations in the Prozor
municipal area with the aim of unblocking its own forces in central Bosnia. On that occasion, the
progress they made was not comparable to the military successes of the ABiH in the areas of
Jablanica and Konjic, as ABiH placed these areas almost completely under its control. |
