Komunikacija je jedna od čovjekovih osnovnih potreba. Čovjek ne može „ne komunicirati.“ Postoji mnoštvo definicija komunikacije koje se pojednostavljeno mogu svesti na razmjenu informacija, ideja i emocija putem komunikacijskih kanala verbalnim ili neverbalnim znakovima. Svaki proces komunikacije sastoji se od pet elemenata: pošiljatelj, poruka, medij, primatelj i buka te četiri procesa: kodiranje, dekodiranje, odgovor i povratna veza. Postoji nekoliko podjela komunikacije, a ona najučestalija je na verbalnu (komunikaciju govorom) i neverbalnu (komunikaciju drugim sredstvima mimo govora) komunikaciju. Neverbalna komunikacija odvija se raznim kanalima: govor tijela, dodir, blizina, položaj tijela, geste, pogledi, facijalne ekspresije itd. Važnost neverbalne komunikacije je u njenom odnosu prema verbalnoj poruci: neverbalni znakovi mogu zamijeniti, naglasiti, ponoviti, regulirati, suprotstaviti se ili dopuniti verbalnu poruku. Taj se oblik komunikacije koristi u mnogim sferama života: kriminalistici, učionici, javnim nastupima političara i slično. Geste su oblik neverbalne komunikacije koje podrazumijevaju pokrete ruku, glave i ostalih dijelova tijela. Geste se najčešće dijele na one ovisne o govoru (izravno povezane s govorom) i neovisne o govoru (imaju izravan verbalni prijevod). One služe za reguliranje tijeka interakcije, olakšavanje dosjećanja i poboljšavanje prijenosa informacija. Najraširenije geste su one šakom i rukama među kojima su: znak „V“, krug ili „OK“ te kretnja uzdignutim palcem. Ove geste su primjer ovisnosti značenja pojedinih gesti o kulturi s obzirom da u različitim kulturama imaju različita, čak i oprečna značenja. Položaji dlana također imaju veliku važnost i služe kao svojevrstan detektor laži. Kada osoba ima otvorene dlanove obično govori istinu, a kada ih skriva u džepovima ili iza leđa, pokušava nešto sakriti. Uz geste se često vežu i jezici gesti, a među njima su znakovni jezik, tzv. mudre kao i sustavi znakova raznih zajednica (indijanskih plemena i samostanskih redovnika).