Glavni cilj diplomskog rada je istražiti percepciju studenata o zdravstvenim stručnjacima s obzirom na njihove medijske nastupe tijekom pandemije COVID-19. Točnije, željelo se istražiti koliko povjerenje studenti imaju u zdravstvene stručnjake. Uz to, izdvojili smo i povjerenje u medije i državne institucije kao kontrolnu varijablu ovog rada. Zanimalo nas je koreliraju li povjerenje u medije i institucije s povjerenjem u zdravstvene stručnjake. Anketno je istraživanje sumiralo nekoliko važnih spoznaja. Studenti su iskazali veliki stupanj nepovjerenja prema zdravstvenim stručnjacima, državnim institucijama i medijima. Otkud toliko nepovjerenje studenata u sve mjerene sastavnice? Studenti ne vjeruju medijima jer ih ne prate dovoljno-navode ih kao neobjektivne i nevjerodostojne. U državne institucije studenti imaju malo povjerenje ili ga uopće nemaju. Vezano za temu rada, zabrinjavajuća je činjenica da studenti uopće ne vjeruju zdravstvenom sustavu i Nacionalnom stožeru civilne zaštite koje su dvije vodeće institucije u borbi protiv pandemije. I ono najvažnije, pitali smo studente o zdravstvenim stručnjacima (Ivanu Đikiću, Alemki Markotić, Gordanu Laucu i Bernardu Kaiću). Studenti su dobro upoznati s imenom i prezimenom Ivana Đikića i Alemke Markotić, no svejedno konstatiraju da bi bili dovoljno informirani o pandemiji i bez medijskog nastupanja ovih dvaju stručnjaka. Gordan Lauc i Bernard Kaić su relativno nezamijećeni stoga ne čudi što im studenti uopće ne vjeruju.