Cilj je ovoga rada prikazati djelovanje logora na otoku Sveti Grgur u razdoblju zatvaranja “hrvatskih nacionalista” od kraja 1950-ih do sredine 1960-ih godina. Kronološkim prikazom najvažnijih političkih čimbenika od Nezavisne države Hrvatske (NDH) pa sve do drugog jugoslavensko-sovjetskog sukoba i režimske represije nad mladim Hrvatima objašnjava se kako je logor Grgur u drugoj polovici 1950-ih godina nastao kao posljedica sukoba s dvjema suprotnim strujama u jednopartijskom sustavu – prohrvatskom i prostaljinističkom. Kroz glavne segmente uhićenja i istrage kojoj je bila podvrgnuta desna opozicija daje se uvid u represivni aparat koji je bio usmjeren na otkrivanje što više proturežimskih elemenata ignorirajući pritom stvarnu krivnju optuženika što je na kraju rezultiralo i kaznom u trajanju od dvije godine u posebnoj ustanovi, tj. logoru na Svetom Grguru. Svjedočanstvima bivših logoraša i dosjea koje su o njima vodile represivne službe otkriva se kako su kažnjenici u logoru bili izvrgnuti psihičkom i fizičkom zlostavljanju kako bi ih se pretvorilo u poslušne građane monolitnog komunističkog sustava. Istekom kazne negativne posljedice robijanja već bivši kažnjenici osjećali su i dalje. Bivši logoraši bili su i dalje na “slobodi” robijaši koji su bili obilježeni i marginalizirani kako bi ih se prisililo na pokoravanje vladajućoj garnituri, ali i podsjetilo na posljedice drugačijeg razmišljanja.