Prije nego što se roditeljima oduzme skrbništvo nad djecom pokušavaju se poduzeti sve mjere kako bi se postupak izdvajanja izbjegao, a obiteljska situacija riješila. Pozitivan ishod prethodno poduzetih mjera nije uvijek moguć pa je izdvajanje iz primarne obitelji nužno kako bi se spriječilo zanemarivanje i/ili zlostavljanje djeteta. Odrastanje djece bez roditeljske skrbi predstavlja veliki izazov za Centre za socijalnu skrb koji uz pomoć domova za nezbrinutu djecu ulažu napore u kvalitetniju brigu i odrastanje. Djeca su vezana za biološke roditelje neovisno o lošem utjecaju i ponašanju koje roditelji imaju, stoga odgojitelji trebaju razumjeti dječju ljubav prema roditeljima. Odgojitelj uz svoj profesionalni zadatak koji mu je određen poslom, u radu s korisnicima doma treba ispuniti roditeljski zadatak gdje djetetu pruža psihičku i fizičku potporu te gradi osjećaj povjerenja. Institucijski smještaj nudi mogućnost posvojenja ili udomljavanja djece, a svaka država ima različite preduvjete kako bi ušli u proces za udomljenje. Odnosi koje djeca izgrade unutar domova preduvjet su za stvaranje i održavanje odnosa po izlasku iz skrbi. Stručni djelatnici pričaju s djecom na temu izlaska iz skrbi učeći ih o brizi za sebe (higijena, kuhanje, pranje odjeće, glačanje, čišćenje...) i samostalnom životu (pronalazak i najam stana, pronalazak sustanara, zajednički život...), studiranju, zapošljavanju i svim ostalim vještinama koje su im potrebne za samostalno funkcioniranje. Po završetku srednje škole nudi im se mogućnost produženog smještaja do 21 godine života što je prikazano u istraživačkom djelu na primjeru Dječjeg doma Maestral u Splitu.