Škola kao specifičan oblik ljudske organizacije u kojoj se odgojem, djetetu prenosi generacijsko iskustvo, ima i vitalnu ulogu u njegovom biopsihosocijalnom razvoju. S obzirom da su dječaci i djevojčice biološki različiti, neki autori smatraju da su im potrebne znatno različite metode podučavanja kako bi učinkovito učili. Na temelju takvog mišljenja osnovane su škole u kojima se dječaci i djevojčice školuju odvojeno. Budući da su takve jednospolne osnovne škole u Hrvatskoj tek nedavno otvorene, ne postoje istraživanja prilagodbe učenika i učenica koji se obrazuju prema diferenciranom modelu. Iz tog se razloga ovim istraživanjem nastojalo utvrditi potencijalne razlike u socijalnoj prilagodbi i školskoj klimi između učenika viših razreda koji se školuju prema diferenciranom modelu obrazovanja i onih koji se obrazuju na regularan način. Osim toga, nastojalo se ispitati i povezanost varijabli percepcije školske klime te prilagodbe na školu pojedinačno za svaku skupinu učenika. U istraživanju koje je provedeno u osnovnim školama na području Grada Zagreba, sudjelovalo je ukupno 120 učenika viših razreda, od kojih njih 73 pohađa dvije privatne diferencirane škole, a 47 dvije privatne škole s regularnim modelom obrazovanja. Percepcija školske klime ispitana je Hrvatskim upitnikom školske klime za učenike, dok je razina prilagodbe učenika na školu mjerena Upitnikom samoefikasnosti za djecu. Provedbom t-testa nezavisnih uzoraka utvrđeno je kako ne postoji razlika u percepciji školske klime između promatranih skupina, ali da se iste razlikuju u prilagodbi na školu, na način da su učenici u školama s regularnim modelom bolje prilagođeni. Osim toga, korelacijskom analizom dokazano je postojanje povezanosti između varijabli školske klime i prilagodbe, kod obiju skupina.