Opći cilj ovoga rada bio je kvalitativnom metodom polu strukturiranog intervjua istražiti iskustvo i značenje društvene reintegracije bivših štićenika Zajednice Cenacolo. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 6 sudionika stratificiranom po spolu. Proces društvene reintegr acije promatran je kroz različita polja od važnosti za društvenu reintegraciju poput obrazovanja, zapošljavanja, pronalaska mjesta stanovanja, izazova u svakodnevnom životu, uključenosti u međuljudske odnose i stigmatizacije. Također, propitan o je iskustvo i značenje života prije Zajednice kako bi se utvrdili glavni čimbenici primarne i sekundarne socijalizacije, koji pogoduju razvoju razloga za korištenje sredstava ovisnosti. Odnosi u obitelji su se odrazili habitus sudionika preko različitih pogleda i osj ećaja inata, bunta, nepoštovanja, laži, osuda i antagonizma. Ovo u kombinaciji s utjecajem vršnjačkih skupina, koje općenito imaju veliki utjecaj tijekom adolescencije, potiče stvaranje razloga za korištenje sredstava ovisnosti . Iako su imali različite put ove, sudionici su završili u istom svijetu obilježenom lažnim ili nepostojećim obiteljskim odnosima, prijateljstvima iz interesa, kriminalom, dugovima, konzumiranjem sve većih količina supstanci. U centru ovisničkog svijeta je ljubavni ples između ega ovis nika i sredstva ovisnosti. Sve intenzivniji i dugotrajniji boravak u ovisničkom svijetu doveo ih je do gotovo potpunog gubitka smisla. Tijekom boravka u Zajednici Cenacolo došlo je do korjenite resocijalizacije habitusa štićenika na temelju međudjelovanj a molitve, rada i grupnih razgovora iz kojih izvire sustav međusobno povezanih vrijednosti za svakodnevni život. Štićenici su se uz potporu Zajednice, obitelji i prijatelja uspješno integrirali u tokove svakodnevnog života. Usvojili su novi sustav vrijednost i i način života, koji podržava apstinenciju i izbjegavanje kriminalnih aktivnosti, ali upravo je to ono po čemu se razlikuju od šire društvene okoline.