Ovaj diplomski rad imao je pretenziju pokazati, činjenično i vremenski, kao i kronologijom ratnih sukoba, operacija i incidenata niže razine, da je gledano razdoblje od 1967. do 1973. za izraelsko-arapski svijet predstavljao više od „tek" dva vremenski kratkotrajna, no vrlo žestoka ratna sukoba najviše razine. Ovdje se radi, ustvari o svojevrsnom „ratu u kontinuumu", gdje se grupacije arapskih država, kao i država Izrael sukobljuju izravno, u manjim ili većim akcijama, ali i neizravno, baveći se stalno ratom. Ekonomska bi analiza pokazala da je u tom rasponu godina na djelu bilo ratno gospodarstvo, obzirom na golemu količinu vojne opreme koja je, kako nabavljana, tako i uništavana. Riječ je o golemim transferima, stotinama vojnih zrakoplova, tisućama tenkova i drugog naoružanja, sofisticiranoj raketnoj opremi, opremom za stotine tisuća vojnika. Već i ta činjenica potvrđuje tezu o "ratu u kontinuumu". Konkretno, Yom Kippurski rat Izrael je koštao koliko iznosi cjelogodišnji budžet Izraela.79 Zanimljivo bi bilo istražiti koliko je zapravo novaca potrošeno s jedne i druge strane na opremanje svojih vojski u cijelom ovom ratnom razdoblju od 1967. do 1973. godine. Relativno zatišje trajalo je, istina, tri godine, no ovdje se ionako rat vodio "drugim sredstvima". Značaj ovog konstantnog rata jest i širenje sukoba na dva glavna sponzora ovih država – SAD i SSSR, koji su ovdje upražnjavali i svoju globalnu sukobljenost sve do trenutka kada je SSSR počeo slabiti, pa ga je SAD postepeno izgurao, najprije podalje od najmoćnije arapske države Egipta. Primjetno je kako su ove dvije velesile ratni prostor između spomenutih arapskih država i Izraela rabile i kao svojevrsni vojni poligon na kojemu su „u real time-u" i stvarnosti iskušavali i svoja najmodernija oružja. Kao i uvijek, do relativnog mira, na kraju se došlo političkim pregovorima. Ono što su Egipat i Izrael međusobno postignuli u sedamdesetima, a to je stanje mira, zanimljivo, održava se sve do danas, a bez obzira kroz kakve je turbulencije, državne udare, revolucije, smjene vlada i političkih sustava, a i ratove prolazio Egipat i Izrael. Ti pregovori možda bi se i dogodili ranije, iza Šestodnevnog rata da nije bilo SSSR-a i njegove „nesebične“ pomoći Egiptu i Siriji. S takvim sponzorom iza sebe zašto bi se uopće i pregovaralo s Izraelom o miru kada će se svi gubici u vojnoj tehnici i ekonomskoj moći vrlo lako nadoknaditi. Nakon Yom Kippurskog rata SSSR se polako miče s političke scene Bliskog istoka stoga Egipat gubi moćnog saveznika te su tako otvorena vrata, kao što je rečeno, trajnom miru. I zaista, do našeg doba se više nije dogodio sukob takvih razmjera i s toliko aktera kao što je viđeno u