U ožujku 2011. godine diljem Bliskog istoka izbili su prosvjedi u okviru takozvanog Arapskog proljeća, a sukobi koji su se razvili tijekom sljedećih godina u javnosti su se često su se nazivali izdvojenim građanskim ratovima. Međutim, stvarnost je tada bila, kao i u trenutku pisanja ovog rada, mnogo složenija. Konkretno, područje Sirije – koje je i središte ovog diplomskog rada – postalo je svojevrsno igralište velikih sila, lakmus papir za divergentne vanjskopolitičke ambicije i geopolitičke interese Rusije i SAD-a, utočište za brojne terorističke džihadističke skupine, radikalne frakcije, ali i izvor vala izbjeglica u Europu i šire. Posljedično, službeni kanali vladinih odnosa s javnošću zemalja oprečnih geopolitičkih interesa pristrano su nastojali oblikovati javno mnijenje glede navedene teme, a razvidno je i kontrastno medijsko izvještavanje o istom događaju ovisno o izvoru i/ili utjecaju države na medije. U radu se također dotiču teme podijeljenosti Međunarodne zajednice oko akcija koje treba poduzeti u vezi s krizom na Bliskom istoku odnosno i strateški promišljena vojna odsutnost ili prisutnost, a dijelom obuhvaća i neposredne sukobe velikih sila kroz potencijalno financiranje internih zaraćenih frakcija. Dakle, intencija rada je teorijski pobliže prikazati internacionalizaciju bliskoistočnih sukoba u kontekstu odnosa s javnošću te pridati kulturološki aspekt geopolitičkim sukobima interesa na zaraćenom tlu kroz primjenu teorija simulakruma postmodernog francuskog teoretičara kulture Jeana Baudrillarda.