Cilj ovog istraživanja bio je opisati odnos između stupnja obrazovanja i radnog statusa roditelja, roditeljskih uvjerenja o spremnosti djece za školu i stavova o obrazovanju te dječjih rezultata na Testu spremnosti za školu (TSŠ) i duljine boravka u vrtiću. Istraživanje je provedeno papir-olovka metodom te je sudjelovalo ukupno 149 roditelja, a psihologinje iz dječjih vrtića dale su na korištenje pripadajuće rezultate predškolaca na TSŠ-u. Roditelji su ispunjavali Skalu roditeljskih uvjerenja o spremnosti za školu i Skalu stavova o obrazovanju. Provedbom analize rezultata utvrđeno je da najveću korelaciju s rezultatima na svim subtestovima TSŠ-a ima stupanj obrazovanja roditelja, dok roditeljska uvjerenja i stavovi nisu bili povezani s dječjim rezultatima na očekivan način. Djeca koja su dulje pohađala vrtić ostvarivala su bolje rezultate na numeričkom subtestu te su ona čije majke su bile zaposlene bila uspješnija na subtestu spajanja točaka i numeričkom subtestu. Zanimljiv rezultat bio je da su obrazovaniji očevi imali negativnije stavove o obrazovanju te je taj stav negativno korelirao s ukupnim rezultatom na TSŠ-u. Roditeljska uvjerenja o spremnosti za školu negativno su korelirala sa subtestom poznavanja činjenica i perceptivnim subtestom te se na isti način odnosila i subskala roditeljskih uvjerenja vezana uz akademske sposobnosti. Roditeljska uvjerenja o socijalnim vještinama negativno su korelirala s numeričkim subtestom. Ukupan doprinos skupa prediktora bio je statistički značajan za sve subtestove TSŠ-a, ali je jedini pojedinačni značajan prediktor bio stupanj obrazovanja majke i to na svim subtestovima izuzev grafomotoričkih.