COVID–19 pandemija prouzročila je sveobuhvatne promjene socijalnoga, ali i socijetalnoga života uzrokujući “globalni eksperiment prekida”. U potrazi za elementima onoga društvenoga u doba COVID–19 pandemije svakako valja krenuti od onih fenomena koji su temelj za uspostavu racionalnosti. Naš rad kao okosnicu realnosti u doba COVID–19 pandemije uzima fenomen rizika, medikalizacije društva te aksiološke i instrumentalne racionalnosti. Kako bismo ispitali navedene fenomene, proveli smo empirijsko istraživanje u kojem je sudjelovalo 185 sudionika. Ispitivali smo razne stavove sudionika prema COVID–19 pandemiji i cijepljenju te njihovu povezanost s dimenzijom religioznosti, posljedice COVID–19 pandemije na psihički život sudionika te zaštitne čimbenike koji pomažu u nošenju s tim posljedicama. Rezultati indiciraju da su stavovi polarizirani. Religioznost nije statistički značajno povezana s raznim stavovima o pandemiji i cijepljenju, ali je značajno povezana sa statusom cijepljenosti, sugerirajući da su religioznije osobe sklonije aksiološkoj racionalnosti. Većina je sudionika zbog pandemije proživjela razne negativne posljedice, u najvećoj mjeri socijalnu izolaciju, povećan stres i smanjenu kvalitetu života. Religiozne osobe izvještavaju o većoj duhovnosti, religioznosti, češćoj molitvi i češćim odlascima u bogomolju, što za njih predstavlja i zaštitne čimbenike u nošenju s negativnim posljedicama.