Kroz ljudsku povijest vidljivi su prisutni oblici organiziranja ljudi s ciljem zadovoljenja potreba i ostvarenja interesa svih članova. Stvaranjem zajednica ljudi se međusobno povezuju uspostavljajući pritom odnose bliskosti i povjerenja. Za funkcioniranje zajednice važan je sklop određenih zajedničkih vrijednosti, ideja i vjerovanja koje članovi zajednice dijele kako bi bili spremni raditi za dobrobit sviju i međusobno se pomagati u potrebama. U ruralnim je zajednicama, za razliku od urbanih, veća vjerojatnost postojanja takvog zajedničkog i dijeljenog sklopa vrijednosti obzirom na prevladavajuće karakteristike i veći osjećaj zajedništva i pripadnosti. Postavlja se pitanje može li ruralna zajednica obzirom na svoja prevladavajuća obilježja povećati vjerojatnost intervencije svojih članova u slučaju nasilja „iza zatvorenih vrata“? U radu se na početku iznosi ideja zajednice u sociologiji nakon čega se prelazi na značajnu debatu o zajednici Ferdinanda Tönniesa. Time se dobiva uvid u razlikovanje zajednice i društva, u ovom slučaju ruralnog i urbanog. Zatim se želi ukazati na neke karakteristike ruralnog područja i prevladavajuće ruralne kulture. U takvo se područje u sljedećem poglavlju, smješta fenomen partnerskog nasilja nad ženom u obitelji te se ističu karakteristike takvog nasilja kao i pitanje odgovornosti društva za njegovu pojavu. U narednom poglavlju pojašnjava se upravo spomenuti sklop zajedničkih vrijednosti, odnosno pojam kolektivne efikasnosti i njezinih pozitivnih učinaka na zajednicu. Naglašava se međuodnos socijalnog kapitala i kolektivne efikasnosti u formiranju socijalne kontrole, No, ostaje upitna vjerojatnost i djelotvornost kolektivne efikasnosti u slučaju partnerskog nasilja u obitelji upravo u ruralnim zajednicama, što je ključna tema šestog poglavlja. Posljednje poglavlje bavi se spremnošću žrtvi za prijavljivanjem nasilja, posebice partnerskog nasilja kao i čimbenicima koji utječu na samu prijavu. Pažnja se posvećuje upravo nekim centralnim pojmovima poput ruralne patrijarhalnosti te se pojašnjavaju komponente iskustva nasilja žena žrtava. Radom se želi dati odgovor upravo na pitanje djelotvornosti zajednice i njezinih članova, odnosno ukazati na ambivalentnost kolektivne efikasnosti u slučaju partnerskog nasilja u obitelji u ruralnim područjima. Sam je fenomen nasilja, ali i kolektivne efikasnosti potrebno smjestiti u širi kontekst kako bi se što jasnije moglo razumjeti, ali ne i opravdati članove zajednice te istaknuti njihovu odgovornost, a kroz njih i odgovornost cijelog društva.