Ovaj rad se bavi utjecajem rodnih uloga na manifestaciju humora kod žena i muškaraca u svakodnevnom životu te kako se kroz njega mogu nametati rodni stereotipi kao proizvodi patrijarhalnog društvenog poretka. Humor se definira kao društveni fenomen koji se izvodi primarno kroz interakciju. On zahtijeva izvođača i publiku. Njegove funkcije se mogu promatrati kroz dvije glavne teorije: funkcionalistička i konfliktna teorija. Funkcionalistički pristup na humor gleda kao sredstvo izgradnje solidarnosti i integracije u društvo te kao način održavanja i jačanja kohezije društva. Konfliktni pristup, s druge strane, smatra da se humor koristi kroz sukob među društvenim grupama. Rod se također opisuje kao društvena konstrukcija. Rad se koristi, među ostalima, radovima Goffmana, Butler i de Beauvoir kako bi se rod prikazao kao izvedbu koja mora pratiti scenarij određen društvenim normama i očekivanjima. Humor se smatra jednom od mnogih faktora kojima se izvodi rod. No, ovaj rad prikazuje i mogućnost da se njegovim proučavanjem dođe do općih zaključaka o stanju međurodnih odnosa. Također se zaključuje da se pomoću humora rodni stereotipi mogu uzdržavati, ali i uništavati. Rad se dotiče preferiranih stilova humora kod muškaraca i žena te dolazi do spoznaje da i dalje postoje neke razlike među njima, ali stalno razvijajuća priroda humora i rodnih odnosa će dovesti do još brojnih promjena u području rodnoga humora.