Zahtjev za neograničenom moći leži u naravi svakog totalitarnog režima, a ona se postiže ako se dosegne stupanj na kojem je moguće vladati svakim čovjekom i to u svakom aspektu njegova života. Uslijed nedovoljne ukorijenjenosti demokratskih ideja, nacizam prodire u poslijeratnu Njemačku i svojim primjerom pokazuje ostvarenje tog zahtjeva u svoj punini. Rasni zakoni predstavljali su određeni kontinuitet u nacionalsocijalističkoj rasnoj teoriji počevši od mislioca i teoretičara te su postepenim uvođenjem pripremili pogodan teren za njihovim prihvaćanjem među društvom. Prva faza koju Hitler naglašava u Mein Kampfu predstavljala je isključenje Židova iz svih područja javnog i društvenog života, zatim njihova koncentracija u logorima i nakraju istrebljenje. Koristeći se različitim metodama i provodeći nacifikaciju, nacionalsocijalizam je ovladavao masama propagandom i terorom te stvorio ozračje prešutnog prihvaćanja. Time je društvo lišeno svakog racionalnog razmišljanja čime je omogućeno nesmetano provođenje rasnih zakona. Nacionalsocijalizam prvi je antisemitski pokret koji zagovara potpuno uništenje Židova kao dio šireg plana koji se definira kao „pročišćavanje njemačke krvi“. Čini se da općeprihvaćena teorija o žrtvenom jarcu, prema nekim autorima, na temelju koje se Židovi koriste kao žrtveni jarci za sva zla u društvu, ne koristi razumijevanju antisemitizma u potpunosti. Naime, klanje ili protjerivanje žrtvenog jarca u mitologiji označuje kraj procesa, dok su progoni Židova za vrijeme Trećeg Reicha predstavljali uvod u još veće diskriminacije i destrukcije. Takvome stanju pogodovalo je upravo društveno i socijalno ozračje krize te je stoga pitanje antisemitizma i pripadajućih zakona potrebno sagledati u širem kontekstu koji se često zanemaruje. Važno je napomenuti da su ne samo njemački, već i europski Židovi bili lišeni svoje imovine radi izravne koristi državnog proračuna Trećeg Reicha. Samim time antisemitizam ni vjerska mržnja nisu isključivi razlozi progona Židova već je riječ o sustavnom procesu koji je, crpeći ideje ranijih mislioca i teoretičara, postepeno dovodio do neželjenih posljedica i nepovoljnog tretmana određene društvene grupe, u ovom slučaju, Židova. Ovim radom otvara se prostor novim istraživanjima usmjerenima upravo na holistički pristup konteksta rasnih zakona obzirom na određene političke, kulturne i društvene prilike kako bi se dobio cjelovitiji uvid u prakse vladajućih, ali i prije svega običnih ljudi.