Proslava tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva i krunjenja kralja Tomislava na Duvanjskom polju, bila je glavna tema koja se provlaĉi kroz kulturni, dobrim dijelom i politiĉki život Zagreba i Hrvatske u 1925. godini. Razne proslave, parade i manifestacije obiljeţavale su žiivot građana te godine. Tisućugodišnjica je postala glavni lajtmotiv, sve što je bilo dobro bilo je dobro baš zbog jubileja, a sve što je bilo loše, trebalo je popraviti i izmijeniti upravo zbog velikog nacionalnog jubileja. Budući da je svijest o proţivljavanju tisućugodišnjice bila utkana u sve društvene pojavnosti, godina tisućugodišnje proslave ima veliku vaţnost za hrvatsku kulturnu, društvenu pa i političku povijest. Ona je inspirirala poznate umjetnike svog doba da stvaraju. Iako je većina njihovih djela danas zaboravljena, neka još stoje kao svjedočanstvo tisućugodišnjice. Poput brojnih ploča na trgovima hrvatskih gradova podignutih u čast obljetnice krunidbe prvog kralja. Kip Grgura Ninskog u Splitu i spomenik kralju Tomislavu u Zagrebu, također govore o važnom nacionalnom trenutku u hrvatskoj povijesti, potrebom da se pokaţe neslomljivost duha i tisućugodišnji kontinuitet Hrvata. Ovaj rad će pokušati opisati i uoĉiti glavne ideološke podtekstove koji obilježavaju svaku proslavu, kao i razlike meĊu njima. Kao najvaţniji izvor za rekonstrukciju spomenutih proslava rad će se najviše osloniti na dnevne novine tog razdoblja jer je riječ o mediju koji najbolje hvata duh trenutka. Upravo nam novine otkrivaju koliko su ove proslave bile bitne za prosječnog stanovnika Zagreba, ali i Hrvatske. Prije svega je riječ o sljedećim novinama: „Jutarnji list“ (Zagreb), „Novosti“ (Zagreb), „Obzor“ (Zagreb), „Hrvat“ (Zagreb), „Katolički list“ (Zagreb), „Riječ“ (Zagreb). Referentno arhivsko gradivo vezano uz temu nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu, unutar fondova vezanih za djelatnost Družbe Braće Hrvatskog Zmaja, kao idejnog začetnika proslave. Cilj ovog rada je na temelju postojeće literature, dnevnog tiska i arhivskog gradiva prikazati ulogu politiĉkih ideja i ideologija na ĉetiri zagrebačke proslave. Također će pokušati osvijetliti koliko je pokušaj jugoslavenizacije hrvatske povijesti uspio. Radna teza rada je da su svi pokušaji stavljanja hrvatske povijesti u neki zamišljeni jugoslavenski okvir potpuno propali, prvenstveno jer su snaţni nacionalni narativi kod Hrvata već bili izgrađeni. Hrvatska nacija je već formirana i svaki pokušaj ispravljanja povijesti u smjeru neke, „bolje“, jugoslavenske povijesti je stoga morao propasti. Ujedno, rad će pokušati pokazati kako su jubilarna godina i najmasovnija proslava održana tim povodom u Zagrebu, ona kolovoška, svojevrsni vrhunac Kraljevine SHS. Postignuti sporazum između Hrvata i Srba te pozitivno doživljavanje kralja Aleksandra koji još nije pokazao pravo lice, za trenutak su stvorili dojam uspjeha nove države i njezine ideje „narodnog jedinstva".