U ovom će radu biti govora o jezičnom purizmu u Hrvatskoj, s naglaskom na globalizacijski pritisak engleskoga jezika. Prvo će se definirati jezični purizam, a zatim će se dati kratak povijesni osvrt na jezični purizam u Hrvatskoj, s naglaskom na razdoblja kad je on bio pojačan, kao što je bilo u vrijeme NDH-a kada i dolazi do iznimnoga forsiranja ekstremnoga oblika jezičnoga purizma. Pratit će se dalje jezični purizam i njegova obilježja do 1990. godine i raspada Jugoslavije, a zatim će se vidjeti koje su specifičnosti jezičnoga purizma nakon raspada Jugoslavije i osamostaljivanja hrvatske države, ali i hrvatskoga jezika, zbog čega ponovno jezična puristička politika doživljava procvat. Neki jezikoslovci smatraju da je time hrvatski jezik leksički obogaćen te je za njih purizam poželjan, dok drugi smatraju da purizam nije potreban, odnosno da je on nepoželjan i štetan i za jezik i za narod. Danas u modernoj Hrvatskoj, i ne samo u njoj, veliki globalizacijski pritisak engleskoga jezika, unatoč sklonosti jezičnomu purizmu, vrlo je jak, osobito u računalnome svijetu. I na koncu, pomoću ankete, moći će se vidjeti na koji način mladi i stari, laici i jezikoslovci vide jezični purizam u Hrvatskoj u današnje vrijeme.