Stigma, riječima Ervinga Goffmana, označava svako „nepoželjno ili diskreditirajuće svojstvo koje pojedinac posjeduje, te time njegov status u društvu biva smanjen. Danas se termin odnosi više na samu osramoćenost nego na fizički pokazatelj te osramoćenosti“ (Goffman, 2009: 13). Prema njemu, stigmatizacija je dinamičan proces koji se javlja iz percepcije da je došlo do kršenja zajedničkih stavova, vjerovanja i vrijednosti. Stoga društvo etiketira pojedince ili grupu kao različite ili devijantne. Stigma je duboko ukorijenjena, u sklopu upravljanja vrijednostima svakodnevnog života. Tako je bilo kroz povijest, pogotovo kada se radilo o raznim bolestima. Najnovija stigmatizirana bolest, koja od svojih početaka pa do danas ostaje jedno od najviše stigmatiziranih medicinskih stanja jest HIV odnosno AIDS. Iako se HIV prenosi na tri osnovna načina: nezaštićenim spolnim odnosom, putem krvi ili krvnih pripravaka te sa zaražene majke na dijete; neprestano je potrebno naglašavati kako se virus ne prenosi svakodnevnim kontaktima sa zaraženim osobama. Strah od mogućnosti zaraze navodi ljude da se boje upravo onih koji su zaraženi (jer ih doživljavaju kao izravnu prijetnju za svoju sigurnost). Posljedice stigme i diskriminacije ne vode samo kršenju ljudskih prava osoba s HIV/AIDS-om, već negativno utječu na epidemiju te bolesti, na individualnoj, obiteljskoj i društvenoj razini