Devijantno ponašanje je svako djelovanje koje odstupa od normi i vrijednosti prihvaćenih u nekoj vrsti zajedništva. Sa sociološke perspektive razlikujemo četiri teorije devijantnosti. Te teorije pokušat će se primijeniti na pojam korupcije. Korupcija je složena društvena pojava s dalekosežnim negativnim posljedicama. Radi se o specifičnim oblicima kriminaliteta koji se razlikuju od tzv. “klasičnog” kriminaliteta. Kada govorimo o gospodarskom kriminalitetu, kriminalu “bijelih ovratnika” i organiziranom kriminalitetu javlja se problem njihovih definicija. Glavno obilježje je heterogenost, ali i isti cilj i motiv – profit. Koristoljublje je obilježje počinitelja i ovog pojavnog oblika kriminaliteta kao i klasičnog imovinskog kriminaliteta. Uzročnost je opće načelo univerzalnog karaktera. Kroz prizmu objašnjenih socioloških teorija devijantnosti, promatrat će se i “suvremeni” kriminalitet te će se pokušati objasniti uzroke koruptivnog djelovanja. Privatizacija i pretvorba također spadaju u koruptivne djelatnosti. Hrvatska pretvorba obilježena je velikim neuspjehom pri čemu je zajedničko nacionalno bogatstvo pretvoreno u privatno, a postotak kriminala u gospodarstvu se povećao. Cilj je pokušati prikazati stanje u hrvatskom društvu te dočarati kako “rupe” u sustavu omogućuju interesnim skupinama novac i moć. Prema tome, uzrok bi se mogao nalaziti u strukturalnim osobitostima političkog i društvenog sustava.