Grad Ozalj nalazi se nedaleko grada Karlovca na sjeverozapadu Hrvatske, a smješten je uz rijeku Kupu. Stari grad Ozalj svoje mjesto zauzima samo jedan kilometar od današnjeg centra grada Ozlja, iako bi se ova tvrđava mogla smatrati središtem grada jer se grad Ozalj od davnina razvijao oko nje. Stari grad Ozalj najpoznatiji je ponajprije kao zrinsko-frankopanska utvrda, ali njegova povijest seže mnogo dublje u prošlost. Smješten je na vapnenačkoj stijeni ponad rijeke Kupe. Grad je nadograđivan u različitim epohama od kojih je svaka dala svoje obilježje, stoga je on arhitektonski zaista raznolik. Unutar zidina, ali i u njihovoj okolici, pronađeno je mnoštvo arheoloških ostataka koji potječu iz prapovijesti, antičkog Rima i srednjeg vijeka, a koji upućuju na zaključak kako je neki oblik grada postojao mnogo prije 1244. godine od kada datira prvi pisani spomenik o Starom gradu Ozlju. Najmoćnije feudalne porodice smjenjuju se kao vlasnici, a riječ je o obiteljima Babonić, Frankopan i Zrinski koji su bili vlasnicima sve do 1671. godine. Upravo u 17. stoljeću grad doživljava svoje najsjajnije povijesno razdoblje, postavši jednim od najvažnijih hrvatskih gradova. Smaknućem bana Petra Zrinskog i grofa Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine započinje mračno razdoblje u kojem grad biva opustošen i opljačkan. U 18. stoljeću grad je već bio u ruševnom stanju i tada ga temeljito preuređuje Rajmund Perlas. U razdoblju od 1766. do 1872. godine grad je bio u posjedu obitelji Batthyány, a do 1928. godine u posjedu obitelji Thurn i Taxis, od kojih je posljednji vlasnik darovnicom predao Stari grad Ozalj Družbi „Braća Hrvatskoga Zmaja“. Stari grad je 1946. godine nizom vandalskih zahvata ponovno opustošen. U razdoblju od 1946. do 2003. godine gradska krila, Žitnica i ulazna kula prolaze različite faze održavanja, no tijekom zadnjih nekoliko desetljeća Stari grad se obnavlja. Danas Stari grad Ozalj prema svojoj vrijednosti pripada prvoj spomeničkoj kategoriji.