Škola i poučavanje javljaju se kroz čitavu našu povijest. Poučavanje i osnivanje prvih škola vežemo uz Crkvu. Zatim se javila potreba svjetovnih škola što je dovelo do osuvremenjivanja i unaprjeđivanja školstva u Hrvatskoj. Za vrijeme vladavine Marije Terezije došlo je do unificiranja i prilagodbe školstva što je dovelo do omasovljenja školstva. Banovanje Ivana Mažuranića posebno je označila godina 1874. kada je formalno uvedena školska obveznost. Nakon teškog razdoblja Drugog svjetskog rata sustav odgoja i obrazovanja se modernizirao, uredio i uvedena je obavezna osmogodišnja osnovna škola. Sve državne škole u Hrvatskoj uređene su dokumentima i zakonima koje je donijela država. Osobito važan dokument je Nacionalni okvirni kurikulum koji je temeljni dokument hrvatskog odgoja i obrazovanja. Njime su propisane odgojno-obrazovne razine i ciklusi u koje su podijeljeni učenici državnih škola. Također, NOK propisuje vrijednosti i ciljeve koje učenici kroz poučavanje moraju usvojiti. Jedna od najznačajnijih karakteristika hrvatskog odgojnoobrazovnog sustava je stvaranje društva znanja te kreativnih, samostalnih i osviještenih mladih ljudi. Suvremeno obrazovanje zahtijeva da ono bude usmjereno na učenika te da nastavne metode pomognu učenicima da lakše usvoje znanje i odgojno-obrazovne ciljeve i vrijednosti. Nasuprot državnim školama javljaju se alternativne škole i pedagogije. U Hrvatskoj djeluju tri alternativne škole, jedna Montessori škola u Zagrebu i dvije Waldorfske škole u Rijeci i Zagrebu. Ove alternativne pedagogije nastavu provode po metodama Marije Montessori, kojoj je glavna karakteristika sloboda i samostalnost djeteta, dok u se u Waldorfskim školama nastava provodi u okvirima pedagogije Rudolfa Steinera koji zagovara učenje cjelokupnim ljudskim bićem - duhom, tijelom i glavom. Nastavne metode u alternativnim školama su otvorenije i zagovaraju individualni pristup svakom djetetu pa se tako odvija i vrednovanje i ocjenjivanje. U ove obje alternativne škole vrednovanje i ocjenjivanje djeteta je opisno, nema negativnih ocjena, a cijeli taj proces protječe u suradnji nastavnika, učenika i roditelja. Istraživanjem literature došlo se do zaključka kako je hrvatsko društvo još uvijek zatvoreno za alternativne škole te da državne škole nude kvalitetno obrazovanje koje bi se još više moglo unaprijediti s integracijom pojedinih alternativnih nastavnih metoda u nastavu državnih škola.