Namjera diplomskog rada je bila prikazati događaje, teorije i mislioce koji su izvršili utjecaj na Čikašku školu. U tu svrhu izdvojen je događaj migracije stanovništva iz Europe u Sjedinjene Američke Države na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Useljavanje stanovništva je trajno obilježilo američko društvo. Grad Chicago je početkom 20. stoljeća bio preslika SAD-a. Zahvaljujući naglom porastu stanovništva putem useljavanja, društvenim problemima izazvanim porastom stanovništva, ali i osnivanjem prvog Odsjeka za sociologiju na Sveučilištu u Chicagu 1892. godine, započinje priča o Čikaškoj školi u sociologiji. Čikaška škola je udarila institucionalne temelje sociologiji u SAD- u i bila je dominantna sve do 40-tih godina prošlog stoljeća. Njen je pristup sociologiju obogatio za mnoga metodološka i epistemološka dostignuća, a njena glavna teorija, simbolički interakcionizam, aktualan je i danas. Zahvaljujući teoriji simboličkog interakcionizma, američka akademska misao po prvi je puta bila u mogućnosti odvojiti se od europske misli i krenuti svojim putem, to jest izgraditi vlastiti identitet, a ne biti puka sljedbenica Starog Kontinenta. Teorijski razvoj Čikaške škole je bio pod dvojakim utjecajem: teorijsko-metodološkim i praktičnim. U teorijsko-metodološke utjecaje ubrajamo teoriju evolucije C. Darwina i Spencerov organicizam, zatim njemačku sociologiju u djelima G. Zimmela, O. Spenglera i F. Tönniesa, a od sunarodnjaka izdvajamo „simbolički interakcionizam“ C. H. Cooleya i H. G. Meada, kao i suradnju s pripadnicima Hull-House-a. Među praktične utjecaje ubrajamo događanja koja su potekla iz društvenih potreba vezanih za ubrzani i burni razvoj grada Chicaga, ali i drugih američkih metropola s početka dvadesetog stoljeća.