U ovom članku razmatra se problem slobode volje. Nauk katoličke crkve kaže da su ljudska bića obdarena slobodom volje i slobodom djelovanja. Pitanje je kako točno možemo objasniti slobodu volje, izbora i djelovanja. Za tu svrhu prikazuje se ne-uzročna teorija slobode volje, i to u inačici koju je formulirao Stewart Goetz, a koja bi mogla poslužiti kao ona teorija koja bi se najbolje uklapala u katolički nauk. Ne-uzročna teorija slobode volje je libertrarijanska teorija što podrazumijeva da može objasniti kako djelovatelj može, pri potpuno istim uvjetima, izabrati i učiniti i drugačije nego što je učinio. Ova teorija slobode volje i djelovanja spada u svrhovite (teleološke) teorije jer izbore i djelovanja tumači pomoću imanja razloga da se nešto učini, a moć izabiranja je ontološki temeljna moć, i zato je ona neuzrokovana. Slijedom toga, izvršenje ove moći u formiranju razloga je također neuzrokovano. Prije usporedbe s drugim libertarijanističkim teorijama, pokazuje se neadekvatnost kompatibilizma. Usporedbom s drugim libertarijanističkim teorijama kao što su događajno-uzročni libertarijanizam i djelovateljsko-uzročni libertarijanizam, pokazuje se da je ne-uzročnu teorija slobode volje ponudila jednostavnije rješenje slobode volje, a također uspješno odgovara i na prigovore kauzalizma što se tiče izbora i djelovanja.