Sve od trenutka kad si je sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća u znanstvenoj javnosti nekako izborila »mjesto pod suncem«, u odnosu na tradicionalnu originalna interpretacija renesansne filozofije Francis A. Yates bila je izvrgnuta kritikama koje ne prestaju ni u najnovije vrijeme. Te se kritike najčešće odnose na njene interpretacije pretpostavki »revolucionarnosti« Giordana Bruna, točnije, na njen pokušaj da, interpretairajući Brunu u kontekstu recepcije hermetičkih spisa i hermetičke tradicije, sruši mit o Bruni – martiru novovjekovne znanosti. Tekst predstavlja osvrt na jednu od novijih kritika upućenih onom smjeru interpretiranja renesansne filozofije što ga je inicirala Francis A. Yates. Radi se o knjizi Hilary Gatti, koja je na neki način reprezentativna utoliko što ponovno pokušava dokazati, a upravo kroz polemiziranje sa spomenutim smjerom interpretiranja, kako je Bruno u mnogočemu anticipirao postavke novovjekovne znanosti, tražeći pritom uporište za svoje teze u onim Bruninim tekstovima, u kojima se ovaj bavi »matematikom«. Kako je interpretacija Yatesove imala je mnogo ljedbenika napose među talijanskim povjesničarima filozofije, koji su se, baveći se renesansnom filozofijom, bavili i filozofijom Frane Petrića, a čija se misao u mnogo aspekata dodiruje s Bruninom, u tekstu se teze što se odnose na Brunovu filozofiju dovode u svezu s tezama izloženim u nekim suvremenim interpretacijama creskog filozofa.