Jedan od najvećih izazova obrade tokova podataka je problem memorijskog prostora i brzine obrade informacija. Tokovi podataka konstantno donose nove podatke koje treba obraditi, te ako se ne zadovolje određeni uvjeti, odnosno podaci se ne obrade dovoljno brzo ili se neka informacija o njima ne spremi, dolazi do gubljenja podataka. Razvojem Interneta i velikih računalnih mreža dolazi do potrebe razvijanja algoritama i struktura podataka koje će zadovoljiti prethodno navedene uvijete. Raspršeno adresiranje nije novi koncept u domeni algoritama i struktura podataka, ali kao vrlo jednostavan i snažan način rada primjenjuje se i razvija u mnogim domenama računarstva i informatike. Razvoj algoritama koji se baziraju na raspršenom adresiranju pokazao se kao izvrstan način rješavanja gore navedenih izazova. Kako bi se ti izazovi mogli riješiti s željenom memorijskom pohranom, dolazi do uvođenja očekivane, odnosno dopuštene pogreške. Dobri algoritmi naći će zlatnu sredinu između potrebe za memorijskom pohranom, vremenskom složenošću izvođenja programa te veličinom dopuštene pogreške. Za Big Data kaže se da je „nova nafta“, odnosno da predstavlja novi izvor moći i financijskih sredstava. Stoga trebamo razvijati i primijeniti načine kako ćemo je iskoristiti, a primjena raspršenog adresiranja u obradi tokova podataka je jedan od njih.