U okviru teme koja raspravlja odnos povijesti umjetnosti i suvremenog društva, položaj recipijenta podrazumijeva aktivnu i dinamičnu recepciju determiniranu poviješću kulture i umjetnosti, koliko i njezinom situacijskom zbiljom. Recepciju u tom smislu razumijemo kao skup različitih praksi gledanja koje stvaraju smislove i značenja, odnosno uvijek nove vrijednosne sustave. Specifična sadašnjost i povijest, znanja i uvjerenja svakog recipijenta vezani su za generatore vrijednosnih orijentira u najširem korpusu struke povijesti umjetnosti i vizualne kulture: teoriju, kritiku, institucije... Zanima nas suvremeni recipijent u tranzicijskoj kulturi koji živi u svijetu medija, jednodnevnih atrakcija, spektakla, ekonomske konkurentnosti i osiromašenih aksioloških sustava. Zanimanje za takvog recipijenta sugerira potrebu novih strukovnih strategija. Prihvaćanje komercijalne vrijednosti za legitimnog kulturalnog zastupnika subjekta, društva i identiteta, svjedočenje devastaciji kulturnog krajolika i odumiranju educirane kritike, kao i ogluha kulturne javnosti na to, dijelom su posljedica i nedostatnog utjecaja struke na recepciju njezinih vrijednosnih orijentira. Stvaranje uvjeta za bolju orijentaciju recipijenta u vrijednosnim sustavima struke usko je povezano s njezinom ulogom u suvremenom društvu. Utjecaj na širu recepciju u tom smislu podrazumijeva asimilaciju jednog dijela discipline u šire područje interdisciplinarnih istraživanja na polju vizualne kulture, ali i populariziranje takvog koncepta u znanstvenom, stručnom, kulturnom i uopće medijskom prostoru. Adaptacijom na socijalnu umreženost suvremenog recipijenta, napose komunikološke aspekte novih društvenih mreža omogućila bi se veća afirmacija struke u javnim djelatnostima i veća primjena njezinih znanstvenih postignuća u društvenim praksama. Suvremeno društvo zrcali položaj recipijenata u odnosu prema vrijednosnim sustavima na čije kriterije u svojoj domeni struka može utjecati djelomičnom promjenom svojih uloga i zadaća.