Doris Baričević, povjesničarka umjetnosti posvećena prou - čavanju barokne skulpture, rođena je u Grazu, 7. rujna 1923. Studij povijesti umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom završila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je magistrirala i doktorirala. Bila je zaposlena u Gipsoteci grada Zagreba te u institucijama JAZU / HAZU: Gliptoteci, Institutu za likovne umjetnosti, Historijskom institutu, Arhivu te Kabinetu za arhitekturu i urbanizam Arhiva za likovne umjetnosti. Autorica je brojnih znanstvenih studija kojima je interpretirala i kontekstualizirala niz umjetničkih pojava i u znatnoj mjeri definirala današnju sliku kiparske produkcije 17. i 18. stoljeća na prostoru kontinentalne Hrvatske. Tijekom dugogodišnjega sistematičnog i nadahnutog znanstvenoistraživačkoga rada publicirala je prve analitičke preglede spomenika skulpture i drvorezbarstva 17. i 18. stoljeća, monografski obradila ključne, ali i manje istaknute spomenike i umjetničke ličnosti, a baroknu skulpturu učinila nezaobilaznom dionicom povijesnoumjetničkih obrada pojedinih sakralnih cjelina i kulturnopovijesnih monografija. Poglavljima o baroknom kiparstvu, sintetiziravši prethodne i donoseći nove spoznaje, ostvarila je vrijedne priloge velikim izložbenim projektima i pratećim katalozima: Kultura pavlina u Hrvatskoj, Tisuću godina hrvatske skulpture, Isusovačka baština u Hrvata, Sveti trag. Devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije, Mir i dobro. Umjetničko i kulturno naslijeđe Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, a kao vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu uvelike pridonijela projektu Umjetnička topografija Hrvatske.