Cilj ovog rada je istražiti komunističke zločine koji su počinjeni u poratnom razdoblju od 1945. do 1952. prema Katoličkoj crkvi, njenim svećenicima, ali i samim vjernicima. Rad je podijeljen u tri cjeline. U prvom dijelu rada opisuje se odnos između Crkve i države. U tom odnosu neizostavno je spomenuti Pastirsko pismo koje je izazvalo burne reakcije državne vlasti, koja je ubrzo reagirala osnivanjem staleških udruženja katoličkih svećenika. Sve to zajedno dovelo je do konačnih raskida diplomatskih odnosa s čime završava prvi dio rada. U drugom dijelu spomenut će se represiju od strane države prema Crkvi u raznim mjestima Hrvatske. Prikazat će se uhićenje i suđenje nadbiskupu Stepincu. Nakon uhićenja Stepinca donijet će se prikaz protucrkvenih zakona koji su bili na štetu Crkvi. Kao zaključak drugog dijela ukratko će se prikazati kako je to KP svojatala crkvenu zemlju, a na ono što nije mogla prisvojiti, kako je stavljala nerealne poreze i na taj način silila Crkvu da prodaje ili daje u najam svoja dobra. U posljednjem dijelu rada prikazat će se kako je izgledala Crkva u Dalmaciji, odnosno kakve su torture podnosili svećenici u ovom dijelu Hrvatske. Pritom će se istaknuti tri dalmatinska biskupa: Kvirina Klementa Bonefačića, Ćirila Banića i Mihovila Pušića. Sva trojica su proživljavala represije od Komunističke partije. Također će se spomenuti i žrtve franjevaca iz provincije Presvetog Otkupitelja čije je sjedište u Splitu.