Provedeno je istraživanje nad osobama starije životne dobi kako bi se utvrdilo utječu li treninzi nordijskog hodanja i vježbe s gumama na ravnotežu u njihovoj dobi. Naime, program treninga sastojao se od 30 treninga u trajanju od sat vremena. Tjedna frekvencija treninga je bila 3 puta u trajanju od ukupno 10 tjedana što iznosi spomenutih 30 treninga. Prije samog programa provedeno je inicijalno mjerenje ispitanika (n=26). Sa ukupno 6 testova iz kojih je izvedeno 20 parametara (varijabli) testirano je 26 ispitanika, kojima je procijenjena sposobnost ravnoteže. 3 varijable su deskriptivne, a to su: visina ispitanika 159,81 ± 5,41cm, masa ispitanika 73,69 ± 12,74kg i dob ispitanika 68,96 ± 5,45god. Dvadeset varijabli odnosilo se na 6 zadatka za procjenu ravnoteže osoba starije životne dobi. Zadaci koji su bili provedeni su: Star Balance Test s maksimalnim dosegom, Star Balance Test s dosegom od 40cm i održavanje ravnoteže na jednoj nozi u trajanju od 30 sekundi. Rezultati izmjereni inicijalnim mjerenjem bili su uspoređeni s rezultatima finalnog mjerenja koje je bilo provedeno nakon apliciranog desetotjednog programa treninga. Nakon statističke obrade podataka može se zaključiti da u varijablama SBT-MAX-L i SBT-MAX-D postoje poboljšanja koja su i statistički značajna, no u ostalim varijablama na temelju uspoređenih finalnih i inicijalnih mjerenja se može zaključiti da nema promjena već su vrijednosti u prosjeku ostale iste. Rezultati su pokazali da u većini varijabli nisu postignuta značajna poboljšanja što je moguće objasniti činjenicama da su ispitanici koji nisu bili redoviti na treninzima imali iste ili lošije rezultate, odnosno oni koji su bili redoviti na treninzima imali značajan napredak. Može se pretpostaviti da je potreban dulji vremenski period kako bi se ravnoteža poboljšala. Jedno je sigurno, ravnoteža je sposobnost koja je od velike važnosti svakom čovjeku, a posebno osobama starije životne dobi, te bi u budućnosti trebalo poraditi na osmišljavanju specifičnih testova ravnoteže za određenu dob.