| Abstract | Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj programiranoga tjelesnoga vježbanja na unaprjeđenje kvalitete života hrvatskih branitelja oboljelih od posttraumatskoga stresnoga poremećaja (PTSP-a). U istraživanju je sudjelovalo 140 hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata oboljelih od PTSP-a, prosječne životne dobi od 60,4 godine, muškog spola. Ispitanici su nakon inicijalnog mjerenja nasumično razvrstani u eksperimentalnu (N=70) i kontrolnu grupu (N=70). U istraživanju su se koristili sljedeći mjerni instrumenti: PTSD Checklist for DSM-5 „PCL-5“, Kessler Psychological Distress Scale „K10“, Pittsburgh Sleep Quality Indeks „PSQI“, WHO Quality of Life – BREF „WHOQOL – BREF“ i mjerni instrumenti za mjerenje antropometrijskih mjera visine tijela (VT), mase tijela (MT), indeksa tjelesne mase (ITM), opsega trbuha (OT), te postotaka masnog tkiva, mišićnog tkiva i visceralnog masnog tkiva. Deskriptivna statistika varijabli prikazana je uz pomoć aritmetičkih sredina i standardnih devijacija. Normalitet distribucije testirao se K-S testom. Za obradu podataka koristila se analiza varijance (ANOVA) za izračun eventualnih početnih razlika između eksperimentalne i kontrolne grupe, a analizom varijance za ponovljena mjerenja (RMANOVA) analizirale su se promjene tijekom trajanja istraživanja u eksperimentalnoj i bez intervencije u kontrolnoj grupi. Nakon što su se utvrdile statističke značajnosti, naknadne razlike između grupa izračunale su se post-hoc testom s Bonferronijevom korekcijom. Statistička značajnost za sve testove postavila se na p<0.05. Nakon 12-tjedne intervencije programiranim tjelesnim vježbanjem, ukupna vrijednost „PCL-5“ liste se smanjila kod eksperimentalne grupe za 26.7%, što se pokazalo statistički značajnima (t-vrijednost=16.838, p<0.001, ES=1.06). Postotak „niske“ razine psihološkog distresa se povećao s 14.0% na 24.6%, dok se postotak „visokog“ rizika psihološkog distresa smanjio s 86.0% na 75.4% kod eksperimentalne grupe, što se pokazalo statistički značajno (p<0.001). Ukupna vrijednost kvalitete spavanja se poboljšala kod eksperimentalne grupe za 29.3%, što se pokazalo statistički značajnima (t-vrijednost=21.665, p<0.001, ES=1.11). Vrijednost tjelesne mase značajno se smanjila kod eksperimentalne grupe za 5.8% (t-vrijednost=2.511, p=0.015, ES=0.32), isto kao i vrijednost indeksa tjelesne mase za 2.6% (t-vrijednost=8.716, p<0.001, ES=0.19). Vrijednost opsega trbuha značajno se smanjio kod eksperimentalne grupe za 3.3% (t-vrijednost=3.488, p<0.001, ES=0.30), kao i vrijednost postotka masne mase za 4.8% (t-vrijednost=9.802, p<0.001, ES=0.25). Vrijednost postotka mišićne mase se povećala kod eksperimentalne grupe za 2.5%, ali se razlike nisu pokazale
statistički značajnima (t-vrijednost=-1.492, p=0.141, ES=0.20), dok se vrijednost visceralnog masnog tkiva smanjila kod eksperimentalne grupe za 11.7%, što se pokazalo statistički značajnima (t-vrijednost=14.730, p<0.001, ES=0.50). Vrijednost svih domena kvalitete života koje se odnose na tjelesno zdravlje (t-vrijednost=-34.015, p<0.001, ES=2.81), psihološko zdravlje (t-vrijednost=17.665, p<0.001, ES=3.06), socijalne odnose (t-vrijednost=18.447, p<0.001, ES=1.23) i okolišno zdravlje (t-vrijednost=21.574, p<0.001, ES=3.58) se povećala kod eksperimentalne grupe, što se pokazalo statistički značajnima.
Potvrđeno je da programirano tjelesno vježbanje u trajanju od 12 tjedana, statistički značajno: smanjuje simptome PTSP-a hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, smanjuje psihološki distres hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, poboljšava kvalitetu sna hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, poboljšava antropometrijske pokazatelje tjelesne mase, indeksa tjelesne mase, opsega trbuha, te postotka masnog tkiva, mišićnog tkiva i visceralnog masnog tkiva hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, poboljšava kvalitetu života hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, čime su potvrđene sve hipoteze.
Ovim istraživanjem uspostavila se povezanost između kinezioloških sadržaja, opterećenja i metoda programiranoga tjelesnoga vježbanja s učinkom u smislu unaprjeđenja kvalitete života hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, uključenih u eksperimentalni program vježbanja. Upravo zbog navedenog rezultati ovog istraživanja mogu poslužit za izradu znanstveno utemeljenih smjernica programiranoga tjelesnoga vježbanja kojima će se pozitivno utjecati na unaprjeđenje kvalitete života hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a. Znanstveno dokazane spoznaje koje su proizašle iz ovog istraživanja osigurale su smjernice za praktičnu primjenu i razvoj prvog prilagođenog prevencijskog programa tjelesnog vježbanja u Hrvatskoj za hrvatske branitelje oboljele od PTSP-a. Time će se unaprijedit skrb za hrvatske branitelje oboljele od PTSP-a u vidu poboljšanja kvalitete njihova života. Izvorni znanstveni doprinos rada ogleda se u vrednovanju i boljem razumijevanju utjecaja programiranoga tjelesnoga vježbanja na kvalitetu života hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a |
| Abstract (english) | The aim of the study was to determine the impact of programmed physical exercise on the improving quality of life among Croatian war veterans suffering from post-traumatic stress disorder (PTSD). The study included 140 Croatian war male veterans from the Homeland war, suffering from PTSD, average age 60,4 years of age. After the initial measurement, participans were ramdomly divided in experimental (N=70) and control (N=70) group. The following instruments were used for assesment: PTSD Checklist for DSM-IV „PLC-5“, Kessler Psychological Distress Scale „K10“, Pittsburgh Sleep Quality Index „PSQI“, WHO Quality of Life – BREF „WHOQOL – BREF“ and measuring instruments for body hight, body mass, Body Mass Index, abdominal circumference, and percentages of fat tissue, muscle tissue and visceral fat. Descriptive statistics of the variables are presented with the help of arithmetic means and standard deviations. The normality of the distribution was tested with the K-S test. Analysis of variance (ANOVA) was used for data processing to calculate possible initial differences between the experimental and control groups, and the analysis of variance for repeated measurements (RMANOVA) was used to analyze changes during the research period in the experimental and without intervention in the control group. After statistical significance was determined, subsequent differences between groups were calculated by post-hoc test with Bonferroni correction. Statistical significance for all tests was set at p<0.05. After a 12-week intervention with programmed physical exercise, the total value of the "PCL-5" list decreased in the experimental group by 26.7%, which proved to be statistically significant (t-value=16.838, p<0.001, ES=1.06). The percentage of "low" level of psychological distress increased from 14.0% to 24.6%, while the percentage of "high" risk of psychological distress decreased from 86.0% to 75.4% in the experimental group, which proved to be statistically significant (p<0.001). The total value of sleep quality improved in the experimental group by 29.3%, which proved to be statistically significant (t-value=21.665, p<0.001, ES=1.11). The value of body mass decreased significantly in the experimental group by 5.8% (t-value=2.511, p=0.015, ES=0.32), as did the value of the body mass index by 2.6% (t-value=8.716, p<0.001, ES =0.19). The value of the abdominal circumference significantly decreased in the experimental group by 3.3% (t-value=3.488, p<0.001, ES=0.30), as well as the value of the percentage of fat mass by 4.8% (t-value=9.802, p<0.001, ES= 0.25). The percentage value of muscle mass increased in the experimental group by 2.5%, but the differences were not statistically significant (t-value=-1.492, p=0.141, ES=0.20), while the value of visceral fat decreased in the experimental group by 11.7% , which turned out to be statistically significant (t-value=14.730, p<0.001, ES=0.50). The value of all quality of life domains related to physical health (t-value=-34.015, p<0.001, ES=2.81), psychological health (t-value=17.665, p<0.001, ES=3.06), social relationships (t -value=18.447, p<0.001, ES=1.23) and environmental health (t-value=21.574, p<0.001, ES=3.58) increased in the experimental group, which proved to be statistically significant. It has been confirmed that programmed physical exercise lasting 12 weeks, statistically significantly: reduces the symptoms of post-traumatic stress disorder in Croatian veterans suffering from PTSD, reduces the psychological distress of Croatian veterans suffering from PTSD, improves the quality of sleep of Croatian veterans suffering from PTSD, improves the anthropometric indicators of body mass, body mass index, abdominal circumference, and the percentage of fat tissue, muscle tissue and visceral fat tissue of Croatian veterans suffering from PTSD, improves the quality of life of Croatian veterans suffering from PTSD, thus confirming all hypotheses.
This research established a connection between the kinesiology content, load and methods of programmed physical exercise with the effect in terms of improving the quality of life of Croatian veterans suffering from PTSD, included in the experimental exercise program. Precisely because of the above, the results of this research can be used to create scientifically based guidelines for programmed physical exercise that will have a positive effect on improving the quality of life of Croatian veterans suffering from PTSD. The scientifically proven knowledge that emerged from this research provided guidelines for the practical application and development of the first customized preventive exercise program in Croatia for Croatian veterans suffering from PTSD. This will improve care for Croatian veterans suffering from PTSD in the form of improving their quality of life. The original scientific contribution of the work is reflected in the evaluation and better understanding of the impact of programmed physical exercise on the quality of life of Croatian veterans suffering from PTSD. |
