Biotička motorička znanja (prirodni oblici kretanja) predstavljaju temelj pravilnog rasta i razvoja. Kao filogenetski uvjetovane strukture gibanja, koje se izvode nagonski, ne zahtjevaju ništa drugo osim mogućnosti da se nesmetano razvijaju, od rođenja u čemu je ključna uloga roditelja do polaska u vrtić / školu kada se u proces njihova razvoja uključuju odgajatelji, profesori, treneri i dr. Populacija učenika svih dobi zahvaćena je hipokinezijom, što proizlazi iz sedentarnog načina života i pasivnog provođenja slobodnog vremena te je zbog toga neophodno inzistirati na fizičkoj aktivnosti od najranije dobi. Da bi mogli parirati tehnološkom napretku i svemu što on nosi, maštovitost i raznovrsnost su ključne. Ljepota primjene prirodnih oblika kretanja leži u njihovoj jednostavnosti jer se strukture pokreta kreću od najosnovnijih do vrlo kompleksnih varijanti; dostupnosti, jer se mogu izvoditi na svim prirodnim i umjetnim preprekama, bez i sa spravama te bez i sa različitim rekvizitima; njihovoj prilagodbi jer se i najmanjim modifikacijama mogu približiti svakom uzrastu i spolu. Cilj ovog rada je, vodeći računa o specifičnostima motoričkog razvoja djece (senzibilnim fazama razvoja), dati smjernice na koji način primijeniti prirodne oblike kretanja za razvoj motorike savladavanjem prostora, savladavanjem prepreka, savladavanjem otpora te manipulaciji objektima. Osim razvojnih značajki, sagledane su i psihološke. Poznavajući značajke psihološkog razvoja odabrani primjeri biti će atraktivni i zanimljivi svakom uzrastu.