Cilj ovog rada je prikazati mogućnosti prilagodbe judo tehnike u radu sa osobama s cerebralnom paralizom te opisati dijelove trenažnog procesa. Također, zadatak je opisati pozitivne učinke juda ne cjelokupan tjelesni status osoba sa cerebralnom paralizom. Budući da većina osoba s cerebralnom paralizom nema mogućnosti pravilnog kretanja, odnosno hoda te izvedbe judo tehnike u stojećem stavu, javila se potreba za prilagodbom. Ona se očituje u izvođenju velikog broja judo tehnika sa koljena. Samim time intenzitet trenažnih procesa je niţi te je posebna pažnja usmjerena na sigurnost provedbe sadrţaja. To uključuje i izbjegavanje snaţnih naglih pokreta koji su neizbježni u natjecateljskom dijelu juda. Važno je naglasiti kako se velik broj sadržaja provodi u suradnji sa mladim judašima bez invaliditeta. Takvim načinom osigurava se kvaliteta i sigurnost rada te prevencija ozljede, istegnuća ili fraktura. S druge strane pozitivni učinci vidljivi su u povećanju snage te poboljšanju koordinacije i ravnoteže kao važnih motoričkih sposobnosti. Povećanje vremena trajanja borbi upućuje na znatan napredak u području funkcionalnih sposobnosti. Na taj način osobe s cerebralnom paralizom napreduju u okviru svojih mogućnosti. Osim tjelesnog napretka, postoje brojni odgojni pozitivni učinci kao što su stvaranje radnih navika, izvođenje zadataka usprkos objektivnim poteškoćama. Također, stvara se osjećaj vlastite vrijednosti kroz povećanje samopouzdanja što je itekako bitno za druge aspekte života. Obrazovna komponenta očituje se u naučenoj teoretskoj osnovi juda. Ona uključuje poznavanje povijesti i organizacije juda te poznavanje pravila judo borbe i izvorna imena naučenih tehnika. U suštini, judo razvija mnoge osobine i sposobnosti u osoba s cerebralnom paralizom te podiţe njihovu kvalitetu života. „Iako je u početku smatram vrstom samoobrane, judo je prepoznat po obrazovnoj komponenti i utjecaju na tjelesni razvoj i razvoj karaktera osobe“ (https://www.ijf.org/history).