Ovaj rad istražuje ulogu autofagije i povremenog posta u kondicijskoj pripremi sportaša, naglašavajući kako ovi procesi utječu na sportske performanse, oporavak mišića i opće zdravstveno stanje. Autofagija, kao esencijalni biološki proces, omogućava stanici učinkovitije upravljanje i recikliranje staničnog otpada i oštećenih komponenti. Ovaj mehanizam je posebno koristan tijekom intenzivnih treninga, kada se povećava potreba za uklanjanjem oštećenih proteina i organela koje mogu negativno utjecati na staničnu funkciju i mišićnu učinkovitost. Povremeni post, s druge strane, djeluje kao poticaj za aktivaciju autofagije. Kroz ciklične periode ograničenog unosa hrane, tijelo se potiče da poveća efikasnost u korištenju raspoloživih energetskih resursa, što može dovesti do poboljšanja u energetskoj efikasnosti i smanjenja oksidativnog stresa. Takvi učinci su iznimno važni za sportaše jer mogu direktno utjecati na njihovu sposobnost izvođenja intenzivnih aktivnosti te smanjiti vremenski period potreban za oporavak između treninga. U radu se također razmatraju mehanizmi kojima autofagija i povremeni post interagiraju s tjelesnim funkcijama, istražujući kako ovi procesi mogu optimizirati metaboličke puteve koji su ključni za visokoučinkovite sportske aktivnosti. Detaljno se analiziraju prednosti koje ove prakse pružaju sportašima, kao što su poboljšana adaptacija na fizičke napore, povećana otpornost na stres i ubrzani oporavak. S druge strane, istražuje se i potencijalne rizike, uključujući mogućnost nedovoljnog unosa esencijalnih nutrijenata i moguće negativne učinke na imunosni sustav ako se povremeni post ne provodi pažljivo i pod stručnim nadzorom. Završni dio rada nudi strategije za učinkovito uključivanje autofagije i povremenog posta u dnevne režime treninga i prehrane sportaša. Prijedlozi uključuju prilagodbe prehrambenih i trening planova koji podržavaju ove biološke procese, uzimajući u obzir individualne potrebe i ciljeve sportaša. Cilj je osigurati da sportaši mogu maksimalno iskoristiti potencijalne prednosti autofagije i povremenog posta, dok minimiziraju rizike i potencijalne negativne učinke.