| Abstract | Ova disertacija se sastoji od dva istraživanja i od nekoliko ciljeva. Cilj prvog istraživanja je bio utvrditi razlike po igračkim pozicijama u morfološkim varijablama, te u specifičnom fitnes profilu kod vrhunskih mladih vaterpolista. Uzorak se sastojao od 110 vaterpolo igrača (17 do 18 godina), uključujući i igrače najbolje reprezentacije svijeta za 2010 godinu. Grupe su sastavljene ovisno o njihovim igračkim pozicijama i to: Centri (n=16), Krila (n=28), Vanjski igrači (n=25), Bekovi (n=19) i Vratari (n=18). Morfološke varijable bile su tjelesna visina, tjelesna težina, indeks tjelesne mase, opseg nadlaktice, triceps i subskapularni kožni nabor. Specifični fitnes testovi uključivali su plivačke testove (100 m i 200 m prsno plivanje za vratare) i to: 25 m, 100, 400 m i specifični anaerobni test 4x50 m (bilježi se prosječan rezultat od sva četiri pokušaja a između njih je 30 sekundi pauza), vertikalni vaterpolo iskok iz obrambene pozicije, te maksimalna dinamometrija plivajući kraul tehnikom. Analizom varijance ANOVA s post-hoc analizom utvrđene su statistički značajne razlike između igračkih pozicija u većini morfoloških varijabli. Centri su viši, imaju veći indeks tjelesne mase i veći subskapularni kožni nabor. U većini plivačkih testova i u iskocima su dominirali bekovi. Statistička značajnost nije dobivena u testu 100 m kraul i u testu 4x50 m. U drugom istraživanju cilj je bio analizirati pouzdanost, faktorsku i diskriminacijsku valjanost deset vaterpolo specifičnih testova i to: tri testa različitih vrsta vaterpolo iskoka, dva karakteristična vaterpolo sprinta, tri testa brzine bacanja lopte, jedan test preciznosti i jedan test procjene maksimalne sile „bekovskog bicikla“ mjerene dinamometrom, kao i konstrukcija i validacija testnih procedura za utvrđivanje specifičnih kondicijskih kapaciteta u vaterpolu. Konstruirali smo četiri kompleksna testa (poligona) koja imaju za cilj imitaciju pojedinih dijelova u vaterpolo igri: plivački sprintovi, izvedbe udaraca, iskoci te preciznost. Svi kompleksni testovi u sebi sadržavaju period standardiziranog iscrpljivanja ispitanika, a nakon toga se izvode određeni zadaci. Iako u današnjem sportu za sportski specifične testove postoji povećan interes, ovakvi testovi u vaterpolu nisu često istraživani, a standardne test procedure imaju ograničenu upotrebljivost u vodenim sportovima, kao što je i vaterpolo. U ovom istraživanju uzorak su činila 54 mlada vaterpolista (15-16 godina starosti; 185,6±6,7 cm, i 83,1±9,9 kg). Pouzdanost se provjeravala Cronbach Alpha koeficijentom, među-čestičnom korelacijom i koeficijentom varijacije, dok se analizom varijance pokušalo utvrditi je li došlo do sustavnih odstupanja između triju čestica istog testa. Svi testovi, osim testa preciznosti, bili su visoko pouzdani s malim odstupanjima među trima česticama istog testa. Faktorska analiza je pokazala da se testovi iskoka, brzina leta lopte i brzina plivanja trebaju promatrati odvojeno kao zasebne latentne dimenzije. Diskriminativna valjanost se djelomično dokazala jer se igračke pozicije značajno razlikuju u nekim od primijenjenih testova. Tako su obrambeni bekovi značajno superiorniji od igrača na ostalim pozicijama. Izolirani testovi (brzina plivanja, iskoci, šutiranja i preciznost) su bili analizirani zasebno a poslije su uključeni u strukturu kompleksnih testova. Kompleksni testovi su bolje determinirali pripadnike različitih kvalitetnih grupa (klupski igrači i igrači reprezentacije) od izoliranih testova. To se vjerojatno događa iz razloga što kompleksni testovi vjernije predočavaju kompleksnost fizičkih sposobnosti potrebnih u stvarnoj natjecateljskoj situaciji. S obzirom na reprezentativnost uzorka ispitanika, rezultati ovog istraživanja omogućit će uvid u određene fizičke i antropometrijske značajke kvalitetnih juniora vaterpolista i omogućiti trenerima da kreiraju, ovisno o igračkoj poziciji, trenažni program usmjeren unaprjeđenju specifičnih fizičkih performansi. Iz razloga što je ovo istraživanje je uključivalo juniorske igrače koje selektira najbolje ligaško natjecanje na svijetu, te se rezultati mogu koristiti kao referentne vrijednosti za ovaj uzrast. Kondicijski stručnjaci i treneri koji rade s vaterpolo igračima bi mogli pronaći način kako uključiti ove validne testove u svoje dijagnostičke protokole. |
| Abstract (english) | The aim of first study was to investigate the status and playing position differences in anthropometric measures and physical fitness in high-level junior water polo players. The sample of subjects comprised 110 water polo players (17 to 18 years of age), including one of the world’s best national junior teams for 2010. The subjects were divided according to their playing positions into: Centers (N=16), Wings (N=28), perimeters players (Drivers; N=25), Points (N=19) and Goalkeepers (N=18). The variables included body height, body weight, body mass index, arm span, triceps- and subscapular-skinfold. Specific physical fitness tests comprised: four swimming tests, namely: 25m, 100m, 400m and a specific anaerobic 4x50m test (average result achieved in four 50m sprints with a 30 sec pause), vertical body jump (JUMP; maximal vertical jump from the water starting from a water polo defensive position) and a dynamometric power achieved in front crawl swimming (DYN). ANOVA with post-hoc comparison revealed significant differences between positions for most of the anthropometrics, noting that the Centers were the heaviest and had the highest BMI and subscapular skinfold. The Points achieved the best results in most of the swimming capacities and JUMP test. No significant group differences were found for the 100m and 4x50m tests. Standard testing procedures are of limited applicability in the water sports, such as water polo. Sport-specific motor fitness tests are not often examined in water polo. In this study we examined the reliability, factorial and discriminative validity of 10 water-polo-specific motor fitness tests, namely: three tests of in-water jumps (thrusts), two characteristic swimming sprints (10 and 20 metres from the water start), three ball-throws (shoots), one test of passing precision (accuracy), and a test of the dynamometric force produced while using the eggbeater kick. And we constructed and validate methods for determining water polo-specific conditioning capacities. We constructed four combined-capacity tests that were designed to mimic real-game water polo performances: sprint swimming performance; shooting performances; jumping performances; and precision performances. The sample of subjects consisted of 54 young male water polo players (15 to 17 years of age; 1.86 ± 0.07 m, and 83.1 ± 9.9 kg). Reliability analyses included Cronbach Alpha coefficients (CA), inter-item correlations (IIR) and coefficients of the variation (CV), while an analysis of variance was used to define any systematic bias between the testing trials. All tests except the test of accuracy (precision) were found to be reliable (CA ranged from 0.83 to 0.97; IIR from 0.62 to 0.91; CV from 2% to 21%); with small and irregular biases between the testing trials. Factor analysis revealed that jumping capacities as well as throwing and sprinting capacities should be observed as a relatively independent latent dimensions among young water polo players. Discriminative validity of the applied tests is partially proven since the playing positions significantly (p < 0.05) differed in some of the applied tests, with the points being superior in their fitness capacities in comparison to their teammates. In all cases, combined-capacity test included a period of standardized exhaustion followed by the performance of the target quality (swimming, shooting, jumping and precision). In the first part of the study, single capacity tests were tested and later included in the combined-capacity test. The combined-capacity tests discriminated qualitative groups of junior water polo players (national squads vs. team athletes) more effectively than single-capacity tests. This is most likely because combined-capacity tests more closely represent the complex fitness capacities required in real game situations. Given the representativeness of the sample of subjects, the results of this study allow specific insights into the physical fitness and anthropometric features of high-level junior water polo players and allow coaches to design a specific training program aimed at achieving the physical fitness results presented for each playing position. This study included players from one of the world’s best junior National leagues, and reported values could be used as fitness standards for such an age. Strength and conditioning practitioners and coaches working with water polo athletes should consider incorporating these validated tests into their assessment protocols. |
