Otpadne vode nisu otpad već potencijalno priuštiv i održiv izvor vode, energije, hranjivih tvari i drugih ponovno iskoristivih materijala kao što je biomulj. Međutim, uobičajena je praksa da se otpadna voda, nastala korištenjem prirodne ili kondicionirane vode za određenu namjenu, obrađuje i ispušta u recipijent, slijedeći linearni model gospodarenja vodama. U cilju očuvanja prirodnih vodnih sustava na održiv način, potrebno je prijeći iz linearnog modela u kružni model gospodarenja vodama, a koji teži smanjenju potrošnje vode i poticanju njene ponovne uporabe i recikliranja. Ispuštanje ili ponovna uporaba otpadne vode mora zadovoljiti sve standarde kvalitete. U tom smislu je potrebno analizirati velik broj kemijskih, fizikalnih i mikrobioloških pokazatelja kakvoće voda. Indeks kakvoće efluenta, EQI je bezdimenzijski broj koji predstavlja kakvoću efluenta izraženu kroz kombinaciju kemijskih, fizikalnih i mikrobioloških parametara (BPK 5 , KPK, ukupne raspršene tvari - TSS, fekalni koliformi, NH 4 + , PO 4 3- , pH i ukupne otopljene tvari - TDS). U ovom radu analizirane su vrijednosti EQI dobivene za granične vrijednosti efluenta za njegovu ponovnu uporabu u različitim područjima, a prema smjernicama za ponovnu uporabu voda EPA Iran Standard i Palestinian Standard Institute. Predložen je izračun EQI cor , a koji bi se mogao primijeniti u slučaju kada, za efluent koja se planira ponovno uporabiti i/ili reciklirati, nisu analizirani svi navedeni parametri.